— Radojica Nikčević, predsednik Izvršnog odbora KK „Partizan“
Vremena kada su država i društvo izdržavale vrhunski sport dodeljujući poluamaterima — polupropagandistima režima sredstva apotekarskim kašičicama odložena su u arhivu prohujalih stvari. Amaterizam u vrhunskom sportu je arheološki pojam sada već prekriven debelim naslagama zaborava. Umesto paradnog pauna tog i tog režima, ideologije, nacije, države sportista je postao centar — pokretač kolopleta industrije zabave, mađije marketinga, velike privrede, i medija informisanja. U tom kolu svima je lepo jer svi pritom zarađuju i to lepo, bez obzira na politiku, rasu, veru.
Košarka je u poslednjoj deceniji u takvom naletu kao sport, kad spektakl, dakle i kao posao da je po prihodima i profitu počela da ugrožava fudbal.
Zna se da Svetsko prvenstvo 1994. U Beogradu ugrožava ono čemu kao kvalifikativ jedino odgovara izraz javašluk, murdarluk ako nije reč o specifičnoj poslovno-političkoj manipulaciji. Organizacioni komitet i opština Beograd nisu do pre nekoliko dana bili odredili čak ni lokaciju za tu halu — uslov FIBA-e za konačnu potvrdu Beograda kao domaćina košarkaša sveta.
Oktobra 1990. Košarkaški klub Partizan ponudio je organizatoru idejni projekat sportsko-poslovnog kompleksa čiji bi investitori bili uz košarkaše Partizana, PBSD „Šumadija“, DP „Kolubara“, SP „Centrokop“ svi iz Beograda. Autori projekta bili su arhitekti „Kolubare“ Aleksandar Đorđević i Miroslav Stevanović.
U kompleks koji bi trebalo da bude smešten u reprezentativnom bloku 25 Novog Beograda, između zgrade SIV-a i železničke stanice Novi Beograd, u prvom komšiluku buduće (?) Opere (blok 26) spadaju od sportskih objekata:
- hala od 20.000 gledalaca u kojoj se može postaviti atletska staza, hokejaška ploča, košarkaški, rukometni, teniski i drugi tereni;
- mala hala za 4.000 gledalaca;
- plivački bazen sa tribinama sa 2.500 sedišta i
- sve pripadajuće prostorije za sportiste i publiku.
„Specifičnost objekta, što mu daje pravo na oznaku sportsko-poslovni“, kaže jedan od projektanata arh. A. Đorđević, „jeste poslovni prostor. Jedna trećina od ukupnih 100.000 kvadratnih metara površine pripašće sportskim sadržajima, a dve trećine — poslovnim i hotelu visoke kategorije. Poslovni će prostor biti fleksibilan tj. davaće mogućnosti izmena u toku korišćenja. To znači da će svako zainteresovan — a već su to sada mnogi na neviđeno — moći da kupi ili iznajmi prostor i da ga iznutra formira prema svojim potrebama. Različitost oblika i sadržaja davaće živost ovom centru koji će nuditi sve od igle do lokomotive pa će prema tome imati odgovarajuću gužvu kupaca“.
Predsednik KK „Partizan“ Radojica Nikčević objašnjava životnost i ekonomsku probojnost ovakve arhitektonske koncepcije:
„Sport je neodvojiv od privrede. Naš projekat svojim poslovnim delom obezbeđuju sportu doslovno besplatne objekte u njihovo trajna održavanje. Time bi sportsko-poslovni kompleks, koji je dobio sjajan položaj na samo 1,5 kilometar od centra grada, osigurao svoje ‘stalno podmlađivanje’. U ovom trenutku mi smo ponudili projekat visoke ekonomske racionalnosti u kome se sportsko i komercijalno podstiču. Sve što tražimo je otvoreni konkurs u kome će sve ponude biti cenjene prema svojim stvarnim vrednostima. Neka bude dakle kao u poštenom sportskom nadmetanju: Neka pobedi najbolji!“