Kroki jednog stručnjaka: Svetislav Ivanović — „Es“ spada u anonimne ali ipak neprolazne ličnosti JSD Partizan
Možete li da zamislite četrdesetogodišnjaka koji je strogo-verujući filozof i istovremeno strasnik džudo sporta. Ako želite da upoznate takvu ličnost onda dođite svake večeri u jednu od sala ispod istočne tribine stadiona JNA. Nemojte se iznenaditi ako ga vidite kao ekonoma koji borcima deli kimona, kao blagajnika koji vrši upis nekog mališana i, na kraju, kao učitelja čija je veština zapanjujuća i silno mnogostruka.
Svetislav Ivanović je fascinirajuća ličnost, čovek takve magnetske snage da je dovoljno samo jednom stati na strunjaču, čuti kratki istorijat džudo sporta, njegovu svrhu i korisnost bavljenja njime i vi ste trajno zazidani u toj tamnici drevne sportske veštine.
Kada ovaj majstor džuda, nosilac crnog pojasa trećeg dana, upoznaje početnika sa prvim tajnama ove veštine njegove reči naviru sa usana vrelo kao plamen; a kada demonstrira bilo koji zahvat onda nastaje dilema: u čemu je „Es“ bolji — u kazivanju ili veštini na strunjači. Ivanović je otvoren u svakom pogledu. Nije opterećen nikakvim unutrašnjim sputanostima niti ga je ikad zbunjivala bilo kakva taština. On je tvorac te grupe sportova u Partizanu. Sasvim je nepoznato da su džudisti „crno-belih“ kao ekipni prvaci Jugoslavije bili i vicešampioni Evrope, 1963. godine.
Svetislav Ivanović nije ozlovoljena srca ni kada se povede reč o njemu u Partizanu, mestu i priznanje koje bi trebalo da ima; o njegovoj plati od 1.000 dinara mesečno. Ne! On bezbednost egzistencije svoja porodice vidi u sopstvenoj snazi i vrednosti. Čak ne bi ni voleo da bude zaštićen od briga, jer je za njega život borba isto kao i na na strunjači.
Ivanović je izvanredan pedagog. Imao je uspeha kao malo ko od trenera ali je ostao nezavisan od svakog uspeha. On zna samo za rad i ljubav prema sportu i Partizanu.
Jedan je od onih koji su dobit za svaku sredinu!