Po završetku Pentagonala Partizan je odigrao još dve utakmice u Meksiku. Prva je bila u mestu Toreon na severu Meksika, udaljen od glavnog grada ove zemlje preko 1.000 km. Taj put bio je dosta naporan jer smo putovali autobusom čitavu noć. Domaćini su se posebno pripremali za ovaj meč, jer su protiv Partizana izveli kombinaciju dve prvoligaške ekipe iz istog mesta. Pa i pored svih nastojanja da budu prvi tim koji je naneo poraz „crno-belima“ nisu uspeli. Ovoj utakmici dat je veliki publicitet. Bili smo pozvani od strane televizije i učestvovali u emisiji koja je trajala skoro čitav čas.
Pobedili smo sa 2:0 i ostavili dobar utisak.
Sledeća utakmica bila je u Leonu. Put do ovog mesta iznosio je novih 600 km. a tamo nas je čekala selekcija Leona i Gvadalahare. Taj tim koji nam se suprotstavio bio je veoma jak i sastavljen od igrača meksičkog šampiona Gvadalahare i Leona — vrlo cenjene ekipe Meksika. Tu smo pretrpeli prvi i jedini poraz na turneji. Pobeđeni smo sa 2:0 u igri u kojoj smo bili ravnopravan suparnik, a u drugom poluvremenu čak i sa više inicijative. Postigli smo i dva retko viđena gola, koje je sudija zaista iz nerazumljivih razloga poništio.
Prvo je Hošić, posle kornera, dao god glavom i to kada se našao u sendviču dva protivnička igrača. Sudija ga je poništio zbog navodnog faula koji je Hošić napravio. Drugi, i još lepši gol dao je Đorđić, strahovitim udarcem sa 25. m. Sudija je i njega poništio, a razlog za ovo našao je u prigovoru protivničkog centarhalfa, pri tome svirajući slobodan udarac za nas. Zaista neshvatljivo.
Celokupna meksička štampa pozdravila je uspeh selekcija ova dva tima, ali odala puno priznanje našoj i na toj utakmici, veoma dobroj igri. I oni su našli opravdanje za taj poraz u veoma čudnim odlukama sudije, koji nam je poništio dva gola, kao i u jednom napornom putu od 1.600 km. za svega četiri dana, koji je svakako imao odraza na svežinu našeg tima.