Partizanov vesnik

List sportskog društva sa najvećim tiražom u SFRJ

„Hej Sloveni“ u srcima meksičkih dečaka

od

u

Naši fudbaleri naišli na veoma topao i srdačan prijem u svim gradovima gde su igrali

Istina je da smo za ovih 35 dana bili najviše okupirani fudbalom. Međutim, i pored napornih treninga, teških iskušenja na utakmicama, našli smo vremena, da posetimo i obiđemo neke znamenitosti Meksika koje se moraju videti.

Prva poseta bila je korida. Većini naših igrača ovo je bio prvi susret sa ovakvom vrstom zabave. Arena u Meksiko Sitiju može da primi oko 50.000 gledalaca. Tom prilikom bila je skoro puna. Naši utisci posle toga bili su različiti. Neki su se oduševili, a bilo je pojedinaca koji nisu mogli da posmatraju mučenje i ubijanje jadnih životinja. Najzanimljiviji je bio komentar Katića. On je toliko žalio bika, koji je unapred bio osuđen na smrt, i ta nemoć životinje da bilo šta učini, pa je stalno ponavljao: „Ah, kad bih mogao samo 5 minuta biti umesto bika. Sve bih podneo, ali bi me za to svi od reda upamtili“. To je ponavljao za sve vreme borbi kojih je bilo ukupno sedam.

Nismo propustili da vidimo i čujemo meksički balet i folklor. Taj jedinstveni doživljaj u prepunom i veoma lepom zdanju „Beljas Artesa“ ostavio je na nas snažan utisak. Ta jedinstvena predstava je nešto najlepše što smo do sada doživeli. Videli smo istoriju Meksika kroz pesmu i igru u izvođenju najboljih majstora baleta, pesme i muzike. Kostimi, scenografija i osvetljenje skladno su upotpunjavali opšti utisak i doprineli da ovo ostane nezaboravno.

Treća poseta bila je vezana za piramide starih Asteka, koje su od Meksiko Sitija udaljene oko 40 km. To je sada park pod zaštitom države, veoma lepo uređen i prepun zanimljivosti. Penjali smo se na vrh piramide „Meseca“ i napravili fotografije za uspomenu.

Gledali smo i nekoliko veoma dobrih filmova. U tim kolektivnim posetama bioskopima glavni prevodilac bio je doktor Ristić, inače odlični poznavalac španskog jezika.

Pozvani smo bili u našu Ambasadu gde nam je ambasador Čolović poželeo dobrodošlicu i priredio mali prijem, naravno, zaželevši nam dobre rezultate. Mi ga nismo izneverili. Bio je redovan posetilac svih naših utakmica na turniru. Zadovoljan posle osvajanja prvog mesta, svima nam je od srca čestitao i zahvalio, rekavši da smo napravili veliku uslugu našem fudbalu, a korektnim ponašanjem osvojili smo simpatije Meksikanaca. Rekao je još, da je u svim kontaktima, koje je imao za tih mesec dana, primao čestitanja od stranih diplomata za dobru igru Partizana. Dva dana pre našeg odlaska ambasador Čolović nas je posetio u hotelu „Palas“ i tom prilikom zadržao se u dužem razgovoru sa našim rukovodstvom i igračima. Zaželeo nam je srećan put i još jednom zahvalio na uspehu i ponašanju, rekavši da smo ovom našom posetom učinili krupan korak u afirmaciji jugoslovenskog sporta u ovoj zemlji.

Još jedna poseta ostala nam je u lepom sećanju. Pozvani smo u jednu osnovnu školu koja nosi naziv „Jugoslavija“. To ime je znak prijateljstva prema našoj zemlji, a datira još od posete predsednika Tita pre sedam godina. Tu smo dočekani od upravnika škole, nastavnika i simpatičnih osnovaca, koji su nas srdačno pozdravili. Za nas je bio priređen i čitav mali program iz meksičkog i našeg folklora, danima brižljivo uvežbavan. Bili smo oduševljeni i aplaudirali smo od srca malim Meksikancima, koji su igrali jugoslovenska kola u našim narodnim nošnjama. Vrhunac je bio na kraju: pevali smo zajedno našu himnu „Hej Sloveni“. Potpredsednik fudbalskog kluba Papović zahvalio se na ovom neočekivano lepom prijemu, podelio zastavice i značke Partizana, a na kraju smo se svi zajedno slikali i srdačno oprostili od malih meksičkih prijatelja.