Partizanov vesnik

List sportskog društva sa najvećim tiražom u SFRJ

Nisam miljenik novinara

od

u

Nevolje asova: Bek Partizana je nezadovoljan pisanjem pojedinih listova o njemu i njegovoj igri

Miloš Radaković svojom pojavom na terenu i van njega je inkarnacija pravog, zdravog i skromnog sportiste. On je introvertan tip koji širi mir oko sebe. Nije bučan, ne voli dramatične scene i velike izlive osećanja. Pre bi se reklo da je Skandinavac a ne Sloven.

Međutim, kada se dogodi i ta retkost: da on otvori srce, onda znači da mu je nepravda došla do ušiju i da to više ne može da podnosi.

Ne znam zašto ali većina sportskih novinara mi nije naklonjena, — žali se Radaković. — Ja razumem da im se moj stil igre ne dopada, da im smeta moj temperament i odnos prema igri. Međutim, ne mogu da razumem otkud im ta sloboda da mi osporavaju i ona svojstva zbog kojih sam u stvari i postao fudbaler i prvotimac Partizana. Pišu da sam spor, a izgleda da ne dvoje okretnost od čiste brzine; kažu da nemam dobar centaršut a svi moji treneri uporno mene uzimaju za primer ostalim igračima zbog tehnike „rezanog“ udarca.

Eto, Vasović me je prekomandovao na mesto „brisača“ i bio je vrlo zadovoljan kako sam se snašao u toj ulozi. Problem bekova naterao ga je da me vrati na staro mesto.

Često sam pohvaljivan od strane klupskog tehničkog štaba a pojedini novinari su mi davali niske ocene. Ja znam da ne mogu da se borim protiv njihovog mišljenja ali smem da im preporučim da ponekad razgovaraju sa mojim trenerima i čuju njihovo mišljenje, pa i suštinu zadatka koji imam u okviru plana igre. Siguram sam da bi tada moju igru uzimali u drugu ocenu.

Tako nam je nedavno, pri slučajnom susretu, „otvorio“ svoje srce Miloš Radaković.