Dvadeset dvojica viđeni iz ptičije perspektive novinarske lože
Sigurno da su predstave o igri, o učinku fudbalera različite — one sa klupe kraj igrališta, i one iz ptičije perspektive novinarske lože.
Izlažući se riziku kritike onih koji su bili do tančina upoznati sa zadacima koje su treneri pred fudbalere stavili — igra fudbalera Crvene zvezde i Partizana iz objektivnog ugla novinarske lože izgleda ovako:
Ćurković 8, Radaković 8, Paunović 7, Antić 6, Pejović 7, Budišić 7, Živaljević 6, Grubješić 6, Katić 9, Vukotić 8, Bjeković 7.
Dujković 7, Krivokuća 6, Bogićević 6, Antonijević 6, Dojčinovski 7, Pavlović 7, Novković 6, Karasi 6, Sušić 5, Aćimović 6, Džajić 7.
Ćurković je bio izuzetno pouzdan, da nije bilo onog Džajićevog gola, posle majstorski izvedenog slobodnog udarca, ocenjen bi bio odličnom ocenom. Ovako, prisutna je dilema da li je mogao da odbrani, ili ne. A gol je to, koji je iz Partizanovog „džepa“ odneo bod.
Radaković je ponovio svoju igru kada mu je protivnik Džajić. Izgleda da je Radaković jedino kada se protiv Džajića nađe, pravi bek, sa manirima i obavezama, odgovornošću beka.
Paunović solidan, borben, ozbiljan…
Antić je mnogo želeo, igrao ambiciozno, ali nije mnogo učinio.
Pejović i Budišić igrali su svoju igru, obavili su veliki posao, izdržali su na svojim plećima niz naleta „iz vazduha“.
Živaljević nije došao u poziciju da atakuje svojim ubojitim šutem, osim onda kada je „prinudno“ Bogićevića da pogodi sopstvenu mrežu.
Grubješić je dosta „radio“ sredinom terena, mnogo pretrčao, ali nedostajala mu je završnica u akcijama.
Katić je isključio iz igre Aćimovića — igrao je da to učini — i odlično obavio zadatak.
Da je Vukotić iskoristio svoje dve šanse, zaslužio bi čistu „desetku“. Držao je sve konce u svojim igrama, magično je vladao loptom i protivnicima, koji su ga zaustavljali samo onda kada bi ga faulirali.
Bjeković je bio u špicu napada, često usamljen, izdržao je u teškoj ulozi ne predajući se, do kraja.
Dujković nije kriv za primljen gol.
Krivokuća i Bogićević nisu ispunili zadatke u napadu.
Antonijević bled, malokrvan. Dojčinovski i Pavlović oštri i pouzdani.
Novković, Karasi i Sušić na granici prosečnosti.
Aćimović odlično čuvan.
Džajić kao Džajić, posebno čuvan, ipak iskoristio svoju šansu.