Kroki jednog asa
Sama činjenica da Zvonko Mihajlovski nije izabran među najbolje kandidate za nacionalni tim, koji je ove godine branio boje naše zemlje na svetskom prvenstvu, začudila je mnoge ljubitelje hokeja. Razlog za to je, verovatno, podmlađivanje reprezentacije kao i ispadanje „crno-belih“ iz društva najboljih. Poznato je da se Partizan prošle godine takmičio u 2. ligi, gde Zvonko nije imao mogućnosti da se iskaže i tako obezbedi sebi mesto, koje mu pripada. Međutim, ne možemo se pomiriti sa politikom da se reprezentacija na ovakav način podmlađuje. S punim pravom se možemo upitati: zar je igrač sa dvadeset i šest godina star?
Zvonko je bio pogođen izostavljanjem iz državnog tima, ali je zato maksimalno iskoristio vreme (koje bi proveo na šampionatu) da diplomira na Ekonomskom fakultetu. Tako se još jedan Partizanov sportista pridružio onoj velikoj plejadi šampiona, koji su pored mnogih rekorda i zlatnih medalja, „osvajali“ i titule inženjera, lekara, pravnika… Pošlo mu je za rukom da postane vrhunski sportista, da uskladi trening, takmičenje i učenje, a da ipak na drugoj strani ne propusti ništa od onoga što mladost pruža.
Na pravom mestu
Za sve ljubitelje sporta, koji su Zvonka poznavali i kao talentovanog fudbalera i kao hokejaša, ostaće večita dilema, da li je pogrešio što se opredelio za ovaj drugi sport.
A, on, nijednog trenutka nije zažalio što je ostavio kopačke i što se sav posvetio ledenoj ploči i paku. Svim srcem zavoleo je ovaj dinamični sport, zbog lepe kombinatorike i mogućnosti da svaki igrač, pa i odbrambeni, postigne pogodak; Zavoleo je ovu igru i zbog toga, što moraš biti pravi veštak pa istovremeno, u punoj brzini, vladati klizaljkama, palicom i pakom.
Za ovih godinu dana dok nije igrao u reprezentaciji posvetio se sav Partizanu. Za klub je igrao još većim žarom, nego ranije, jer je žarko želeo da „crno-beli“ postanu članovi prve lige. To se i dogodilo. Tim se stabilizovao u svakom pogledu. Život i rad u klubu krenuli su novim tokom.
Još jedna želja
Zadovoljan je novom upravom i ljudima, koji su došli da pomognu Partizanu u najtežim trenucima po njega. Ne krije radost što su na dobrom putu da reše pitanje hokej kluba Partizan. Novi predsednik Jova Desnica, uvideo je da je jedino i pravo rešenje u sopstvenom igralištu. On bi razrešio mnoge probleme, koji muče ovaj kolektiv. Ne bi se kasnilo sa pripremama po nekoliko meseci, a za mlade igrače, od jutra do mraka ledena ploča bi bila slobodna. Rad bi bio sistematski i on bi svakako davao određen kvalitet igrača.
Danas, kada zna da će Partizan davnašnju želju — imati sopstveno klizalište — u narednoj godini i ostvariti, mirne duše može da ode u vojsku i da ne brine hoće li klub ostati u društvu najboljih. Želje i ambicije, što se tiče hokeja, odlažu se samo za godinu dana. A, onda, ponovo će se vratiti ledenoj ploči. Igraće dok god bude mogao, kada će svoje bogato iskustvo pokušati da prenese na mlađe generacije.
U privatnom životu Zvonka možete videti uvek u društvu prijatelja, u restoranu ili, pak, disko klubu „Akvarijus“. Možda ćete se začuditi, ako ga vidite na baletskoj predstavi u Narodnom pozorištu. Ali, nemojte da vas to zbunjuje, jer njegova devojka je Ivanka Lukateli, vrlo talentovana balerina i solistkinja u Labudovom jezeru, Žizeli i drugim predstavama.
I na kraju, slobodno se može reći, da je Zvonko rado viđen i omiljen u svom klubu, a da je njegova odluka da se posveti trenerskom pozivu sa velikim zadovoljstvom pozdravljena.
Lična karta
Zvonko Mihajlovski, hokejaš Partizana, rođen je 29. 10. 1945. godine u Štipu.
Hokej je počeo da igra u juniorskom timu Partizana 1959. godine, da bi već iduće godine postao prvotimac.
Za državni tim nastupa 1965. godine i do sada je plavi dres oblačio 75 puta.
Pre hokeja igrao je fudbal u Partizanu, u vremenu od 1958. do 1963. godine. Neoženjen.
Ovog meseca diplomirao na Ekonomskog fakultetu sa ocenom 9.
Za gradsku reprezentaciju nastupio je 30, a za republičku 35 puta.