ONI SU BRANILI DRŽAVNE BOJE
Bruno Belin:
- Rođen: 1929. U Zagrebu
- Igrao: Od 1945 do 1962.
- U timu: Metalac i Partizan
- Na mestu: Beka
- Reprezentativac: 25 puta
Jedan od najvećih fudbalera u dosadašnjoj istoriji FK Partizan bio je bez pogovora višegodišnji desni bek državnog tima (inače ol-raund igrač) Bruno Belin. U naš klub je došao iz Metalca koji nije bio prvoligaš (!), a Belin je već u dresu tog malog zagrebačkog kluba bio član B reprezentacije Jugoslavije! Bolja ilustracija njegovog dara od toga, zaista, nije potrebna.
No, uprkos velikom talentu Bruno Belin je bio dugo neotkriven igrač, bolje rečeno skriven od velike jugoslovenske fudbalske scene. Tek dolaskom u Partizan, pod komandu sjajnog pedagoga Ilješa Špica, ispoljio je sve svoje mogućnosti. A one su bile ogromne.
Po prevashodstvu je bio besprekoran tehničar i zato ga savremenici pamte pre svega kao majstora lopte za koga nije u igri postojala tajna. U klasiku će ući njegov način primanja i predaje lopte. Njegovo štopovanje podsećalo je pre na piruete baletskog igrača nego li na fudbalske poteze. Sve je kod njega u kontaktu s loptom bilo meko, gipko, pastelno. U njegovim nogama lopta je bila poslušna kao „dresirana“, ličila je na kliker kojim se poigrava nestašno dete!
Ali po shvatanju igre nije bio nimalo dete, još manje nestaško. Naprotiv, Belin je bio jedan od najozbiljnijih poslenika na fudbalskom polju koji nije nikad težio jeftinim efektima, niti je pokušavao da zloupotrebi svoje tehničko bogatstvo i virtuozitet na račun učinka celog kolektiva. U tome je i bila njegova veličina. U igri racionalan do maksimuma, na treninzima radan i samodisciplinovan mogao je da služi za uzor današnjim profesionalcima.
Još u nečemu je bio preteča modernog fudbala. U poimanju bekovske uloge i zadatka. Zahvaljujući izvanrednim tehničko-atletskim svojstvima, pre svega velikoj brzini i izdržljivosti, usuđivao se često na duboke izlete u protivničko polje, u koje je infiltrirao munjevito duž aut-linije, da bi odatle idealno centrirao pred gol, a katkada i sam završio akciju topovskim udarcem u mrežu! To je mogao u ono doba samo ol-raund fudbaler Belinovih kvaliteta, kome je bilo sasvim svejedno da li igra beka, halfa, polutku ili krili. Ne treba ni naglašavati da je takvim načinom igre, uz Branka Stankovića iz Crvene zvezde, bio prototip savremenog beka koji posvećuje istu ako ne i veću pažnju napadu nego odbrani. Zato nije bio redak slučaj da sa krilne pozicije protivnički gol često bude više ugrožen od beka Belina nego li od nominalnih krila!
Mada izvanredno snažan, temeljan i čvrst, Bruno Belin je bio izuzetno fer i korektan borac. Po tome je ostao u dubokom sećanju svih savremenika. Zajedno s Rajkom Mitićem, Ivicom Horvatom i Savom Antićem ulazi u red četiri najveća džentlmena koja je naš posleratni fudbal imao.
U trenutku kad se povukao sa zelenog polja želeo je sav da se posveti obuci i vaspitavanju naših najmlađih fudbalera. Na veliku nesreću našeg fudbala automobilska tragedija odnela je zauvek ovog velikog majstora, ali ne i njegovu uspomenu koja će ostati večno u nazivu naše pionirske škole fudbala „Belin — Lazarević“!