TRAGOM LEGENDI I DOKUMENATA
Godina 1950. Godina dokument. Štura i siva za naš fudbalski kolektiv. Gotovo bez događaja. Bez i jednog trofeja, bez iole značajnijeg trijumfa i slavlja. Učmalost na internom pratilo je sivilo na međunarodnom planu. U čitavoj godini odigrane su samo tri internacionalne utakmice. Ne pamti se da je u istoriji FK Partizan ikada postojala mršavija međunarodna sezona!
No. Uprkos svemu, čak i u toj sivoj 1950. plasman naših momaka u dva najveća domaća takmičenja — kupu i šampionatu — nije bio nezavidan. Na prvenstvenoj tabeli zauzeli smo visoko treće mesto, sa svega dva boda manje (26) od šampiona Hajduka (28), odnosno sa istim brojem bodova kao i vicešampion Crvena zvezda, ali slabijom gol-razlikom. U kupu smo ispali tek u polufinalu, posle minimalno poraza (0:1) u okršaju s večitim rivalom. Kao što vidimo, sa malo sreće u toj tako oskudnoj 1950. mogli smo da se domognemo bar jednog nacionalnog trofeja.
Čitaoci koji su pažljivo pratili dosadašnje nastavke ove rubrike uočiće lako da je ovo prva posleratna godina u kojoj je naš prvi komšija Crvena zvezda ostvario bolji bilans ne samo u kupu (za koji je postao specijalista) već i u prvenstvu. Posle četiri godine naše suprematije u šampionatu, Crvena zvezda nas je prvi put pretekla i u ligaškoj trci. Bila je to značajna karakteristika sezone 1950, — prvi nagoveštaj velikog rivaliteta koji će se razviti između naša dva fudbalska kolektiva. Rivaliteta koji će se nastaviti tokom naredne dve decenije i zaseniti sve ostalo u našem fudbalu. Od tog trenutka svaki prvenstveni ili kup okršaj Crvene zvezde i Partizana postaje jugoslovenski derbi, čija poseta retko pada ispod 50.000 gledalaca! Ishodi tih duela su po pravilu odlučujući za vrh naše šampionatske i kup piramide, golovi i akcije antologijski, a fudbal demonstriran na njima postaje sastavni deo udžbenika jugoslovenske fudbalske škole!
Ipak, ni 1950. nije bila lišena „crno-belog“ kuriozuma: dve rekordne pobede, na domaćem i i na stranom tlu, ostaće u klupskim analima večno prisutne kao svedočanstvo izuzetne inspiracije i neslućenih mogućnosti tadašnje generacije Partizanovih prvotimaca. Prva je zabeležena 29. oktobra 1950, u poslednjem kolu šampionata (prvenstvo se igralo u istoj godini: proleće-jesen). Nesrećna žrtva je bila titogradska Budućnost, koja je na stadionu JNA doživela tešku katastrofu — 0:10! Samo gol manje (0:9) primila je tada najbolja alžirska ekipa ASSE Muludija. U verovatno najboljoj utakmici koju je Partizan odigrao na tlu Severne Afrike.
Neka bude spomenuto da je naša ekipa u 1950. počela da doživljava korenite promene i da stiče novu fizionomiju. U tim ulaze dvojica novajlija: Subotičanin Lajčo Jakovetić i Titograđanin Mišo Pajević. Zbog toga standardni half Atanacković odlazi na levo krilo, dok se s prvom ekipom rastaje dotle nezamenljivi reprezentativac Kiril Simonovski. Partizan u 1950. najčešće nastupa u ovom sastavu: Šoštarić — Čolić, Kelaković — Čajkovski, Jovanović, Jakovetić — P. Mihajlović, M. Pajević, Valok, Bobek i Atanacković.