Javljam se iz Bileća malog hercegovačkog gradića. Jedan sam od vatrenih navijača Partizana na čijem reveru uvijek sija „crno-bela“ značka, značka koja nikada neće izgubiti svoj sjaj, jer crno bela boja je tu, uz moje srce.
Navijač sam koji se zna radovati uspjehu Partizanovih momaka, a isto tako i bolovati posle neuspjeha.
Vjerujem da se neuspjesi iz jeseni 1971 godine ne smiju ponoviti. Partizan je danas jači. Tu je mudri dirigent Velibor Vasović — Vaske kao i prinove golgeter Cvetković i perspektivni half Kozić. Ako tome dodamo da se Bora Đorđević u februaru vraća iz JNA i da se mladi Cvetanović brzo oporavlja onda mogu biti siguran da Partizan mora i može da osvoji bar jednu titulu u idućoj takmičarskoj godini.
Mene je oduševila igra „crno-belih“ momaka protiv Hajduka, pa mi je jedna takva utakmica i sjajna igra Moce Vukotića bila inspiracija da napišem ovih nekoliko stihova o dirigentu „crno-belih“,
Možda neće biti prostora za objavljivanje pesme ali želim da je bar vi u redakciji pročitate.
Iskreno zahvalan,
— Pavle Jaramaz, Selišta br. 3, Bileća