Andaluzijske noći nesrećnih penala
„Izgubili smo samo jedan međunarodni duel, u Kazablanki protiv Bajerna iz Minhena“, sa zadovoljstvom konstatuje šef stručnog štaba Partizana Velibor Vasović. „A igrali smo deset…“
Neka i nisu bile prepreke „crno-belih“ svetskog formata u vreme koje je opet Vasovićevo u Partizanu. Od deset utakmica na međunarodnoj sceni Partizan je izgubio, eto, samo tu jednu, protiv Bekenbauera, Milera i drugova, a to je impozantan bilans.
Pre nedelju dana u lepoticu Andaluzije, Malagu, stigao je jedan neobičan a najveći gost. Razlikovala se ekspedicija „crno-belih“ od desetina drugih koje su se ovog leta obrele na Iberijskom poluostrvu. Gost, rekosmo, neobičan, jer je u tu fudbalsku Španiju, zemlju uvek svečarsku i za provod, stigla jedna ekipa od osamnaest fudbalera, jednog lekara i fizioterapeuta istovremeno, jednog trenera i jednog „herentea“. Po broju daleko najmanja, po stilu poslovna, po ponašanju besprekorna čak naivna, po prisnosti — sa tri srca, po pažnji sportske javnosti uz rame Bajernu, po igri atraktivna, po upućenim joj aplauzima nenadmašna…
„Kosta del sol“ je turnir sa dvanaestogodišnjom tradicijom, sastanak giganata na kome su dosad učestvovali timovi iz svetske elite. Imena Real Madrida, Totenhema, Benfike, Batofoga, Milana, Crvene zvezde, Santosa i sad Partizana, čine ga uglednim, a Malaga-klub i grad, sa čudesno lepim stadionom „La Rozaleda“ na dnu Andaluzije, čine ga nezaboravnim sastankom majstora fudbala sa svih meridijana.
Ove godine „La Rozaleda“ je ugostila budimpeštanski Vašaš, Nasional iz Montevidea, i za favorita odabrala Partizan, podredivši neizmernu ljubav prema svojoj Malagi beogradskom timu. Kada je u Španiju stigla „crno-bela“ ekspedicija novine su osvanule sa bombastim naslovom: „Tu su i Bajern i Partizan!“
U tim danima najlepše ljubavi prema fudbalskoj igri, koja — neverovatno za utisak — baca koridu i flamengo u drugi plan, Malaga-klub i grad — pokazala je svu svoju raskoš gostima u kopačkama. Išlo se s prijema na prijem, i neka bude zabeleženo da je Velibor Vasović, bio i novi i stari Partizan, i Vasović sa briselskog Hejsela i londonskog Vemblija, u isti mah. Sve se tamo o Partizanu zna. Toliko, da jugoslovenskom novinaru ne ostaje ništa drugo osim da uzdahne kad pročita neki detalj iz biografije jednog Todorovića, na primer, za koji nikad nije čuo. Uzdahne, jer tamo je fudbal igra uz farsu do sfera religije, zabava za špalir bogatih i siromašnih u istom redu za skupe ulaznice.
Partizan za evropsku scenu
Žreb za „12. trofej kosta del sol“ ni najmanje nije bio naklonjen „crno-belima“. Prvi protivnik — Malaga! Praktično, bio je to finale pre finala. Malaga je miljenik ljubitelja fudbala Andaluzije, a duel protiv Partizana ući će u anale ovog kluba po jednom rekordu. Za ovu priliku stadion „La rozaleda“ adaptiran je i proširen za devet hiljada mesta. Na tom prekrasnom objektu bilo je prvi put u bogatoj istoriji Malage 44.000 gledalaca i ni jedna neprodata ulaznica!
Partizan je u svim elementima fudbalske igre nadvisio retko temperamentne „malaške mornare“. Retko pokretljivoj i ubojitoj navali „crno-belih“ ostaće da razmišlja kako te noći nije napunila mrežu Deusta, kad je igrala zaista prvorazredno. Cvetković je postigao jedan gol, ali propustio je priliku da se te noći u pravom smislu reči proslavi. Ipak, tobdžiji ništa iz te predstave ne treba uzeti za zlo, šutirao je i topovski i lukavo kad je trebalo, ali fortuna je bila na strani golmana Deusta. Partizan je — rekli su momci u glas posle meča — igrao bolje nego u duelu protiv Crvene zvezde samo dva dana ranije. Igrao je upravo onako s kakvim epitetima je i dočekan — evropski!
Kobni penali
U tom izvanrednom duelu protiv Malage, i sutradan u borbi sa budimpeštanskim Vašašom, „crno-beli“ su pognutih glava napustili „La rozaledu“ jer su se propisno obrukali izvodeći jedanaesterce. Na oba meča šutirali su 25 puta sa bele tačke! Devet puta nisu zatresli mrežu, premnogo! Velibor Vasović, bez sumnje najoštriji voća koji danas radi u jugoslovenskom fudbalu nije svojim momcima izrekao ni jednu reč prekora zbog silnih promašaja. Naravno, ispravio je postupio, bez obzira što je rekao da će kroz mesec dana i taj nedostatak njegovih fudbalera biti otklonjen. Jedanaesterci na terenima Španije imaju egzibicioni karakter, pa iako je Partizan čudnom igrom ovakvih udaraca bez poraza bio tek četvrti na turniru, nije bilo poklonika fudbala bilo sa kog nivoa, za koga beogradski tim nije bio moralni pobednik.
Ponovni poziv
U Španiji treba igrati za golove. To je osnovno pravilo. Partizanovi momci su ga se striktno pridržavali, uz to igrali su brzo i uz sve elemente modernog i duhovitog fudbala, pa je domaćin na ispraćaju bio ponosan što je doveo jednog takvog gosta, i na rastanku pažljivo molećiv:
„Doviđenja, idućeg leta na ‘La rozaledi’!“, bile su reči gradonačelnika Malage predsednika kluba i masa sa stajanja, koje su poput „juga“ na stadionu JNA skandirale „Partizan-Partizan“ dok je autobus sa fudbalerima „crno-belih“ napuštao blistavi stadion, ponos Andaluzije. Opet treba ići na turnir „Kosta del sol“ ne zbog čistih sedam hiljada dolara za dva meča jer će narednog avgusta suma za „crno-bele“ sigurno biti dvostruka, već zbog ambijenta na najvišem svetskom nivou, zbog fudbalske atmosfere kod nas zaboravljene.
Kozić — otkrovenje
Prvi put se taj mladić otisnuo preko travice sa fudbalskim cipelama. I igrao je kao da je već deceniju internacionalac! Od Vasovića je teško izjaviti priznanje da ga delija sa tri srca oduševljava, ali tako je. Vođ će u trenutku reći da mu za tim kakav želi nedostaje pet igrača, ali da će se teško lišiti bilo kojeg od ovih koji sada nose crno-beli dres, jer njihov je kvalitet mladost danas dobra, sutra zavidna tehnika i snaga. To su pokazali na tom terenu međunarodne scene u Malagi, podjednako svi:
Furtula i Arsić prkose zlonamernicima koji ih ne poštuju dovoljno kao golmane jednog Partizana, Ilija Katić je činio čuda na mestu desnog beka, Radaković i Paunović definitivno shvataju šta se od njih traži, poletarci Matić i Boško Đorđević su vrhunski talenti, navalni kvintet je spreman!
To su utisci sa „La rozalede“, impresivno ohrabrujući, i sigurno je da će se iz nedelje u nedelju ponavljati na našim terenima.