Kroki za portret Refika Kozića: Novajlija u prvom timu „crno-belih“ je u ovom trenutku samo izvanredan potencijal ali još ne i odličan igrač. — Divno primljen u novoj sredini, rasterećen svih briga, Kozić se sav predao fudbalu, uči i mnogo obećava
U redakcijsku sobu ušao je jedan stasit mladić, visok lepo razvijen, osmehujući se pri čemu beli, zdravi zubi privlače pažnju. Nastupio je smelo otvoreno i neka samosvest kao da se širila oko njega.
„Ja sam Kozić“, rekao je jasnim glasom pružajući ruku. „Zvali ste me“.
Seo je u fotelju preko puta mene. Zavaljen, onako opušten posle treninga izgledao je prijatno umoran. Posmatram ga. Fino lice, svetle oči, prijatan osmeh i prava mladost zrače iz njega. Naš razgovor teče lako. Kao da smo stari znanci. Proveravam ga sa više strana. On mirno, bez nervoze odgovara. Istina, ponekad samo potvrdno ili odrečno, a kad se nađemo na „njegovom terenu“ onda reči klize.
Prvi utisak, vrlo snažan mladić je sublimna skromnost. Ni nagoveštaja o rađanju možda jednog fudbalskog stara. Radostan je što je došao u Partizan: Ostavio je u Puli roditeljski dom, svoje najdraže: mamu, tatu i brata ali ni traga od neke nostalgije.
„Divno sam primljen od svih u Partizanu“, kaže Refik oduševljeno, „od Vasovića do Srećka, ekonoma kluba. Stanujem kod jednog mladog bračnog para i sad tek živim za fudbal. U Puli sam radio i tri puta nedeljno trenirao. Sad toliko puta vežbam u toku jednog dana. Istina, taj napor mi je u početku teško padao ali se polako privikavam. Znam da moram mnogo da učim da bih bio ravan onima sa kojima igram u timu. Nadam se da ću uspeti.“
„Vezista“ ali i golgeter
Refik Kozić igra ofanzivnog halfa ili povučenu polutku. Tačnije, igrača u manevru tzv. vezistu između linije odbrane i napada. Taj veliki prostor — to je njegov pravi elemenat. Njegovo srce je divna pumpa i on s lakoćom savlađuje taj prostor. Pomaže svojoj odbrani, podupire napade, raspoređuje lopte isturenim napadačima ali se i sam uvlači u zonu šuta i nastoji da pošalje loptu na pravo mesto.
„U ‘Istri’ sam kao igrač sredine bio i — golgeter. Postizao sam golove i glavom i udarcima iz daljine. U Partizanu to još ne uspevam. Eto, u Malagi sam glavni krivac što nismo slavili pobedu. Imao sam tri takve gol-pozicije da me je i sada sramota što ih nisam realizovao. Cele noći nisam mogao da spavam. Trzao sam se i oživljavao ove situacije kada sam bio sam pred španskim golmanom. Ali, ovaj, propušteno se nije moglo nadoknaditi. No, ja se nadam da će mi se sreća osmehnuti u novom prvenstvu.“
Prvi put u inostranstvu
Za mladog Puljanina Refika Kozića dolazak u Partizan značio je mnogo više nego što je on to očekivao. To su pokazali već prvi trenuci. Da bi došao u Beograd morao je prvi put da leti avionom. Mesec dana posle toga prvi put je video inostranstvo: bio je u Španiji.
„Moj prvi susret sa jednom stranom zemljom, sa ljudima drugačijih običaja i tradicije za mene je bio posebno interesantan. Onaj delić Španije što sam video bio je dovoljan da budem očaran. Ja dosta dobro govorim italijanski i delimično engleski, pa sam mogao da uspostavljam konverzaciju sa tim ljudima, koji su vrlo srdačni i prostodušni.
„Uopšte, sve je bilo divno na mom prvom putu u inostranstvu osim rezultata, odnosno mojih promašaja u meču sa Malagom.“
Doznali smo da Kozić nikad ne podleže tremi. On voli fudbal i kad je na terenu misli samo kako će što više biti u posedu lopte, da što bolje uposli saigrače i da, eventualno, i sam postigne gol. Priznaje da vodi računa da igra prema planu igre, odnosno da se drži Vasovićevih zadataka ali mu to ne umanjuje uživanje.
Fascinantni Vukotić
Novajlija Kozić priznaje da je neuporedivo teže igrati u jednom tako velikom klubu kao što je Partizan, na jakim utakmicama gde je i protivnik spreman, snažan, lukav i opasan.
„Tu se ne sme grešiti, jer protivnik to odmah kažnjava golom“, jada se novi član „crno-belih“. „U Puli sam važio za inteligentnog konstruktora igre. Bio sam ‘mozak’ ‘Istre’. Međutim, u Partizanu to nisam. Bar ne još uvek. To nije ni lako pored jednog Vukotića, čije me znanje i veština oduševljavaju ali i deprimiraju. On zbunjuje i nas i protivnika toliko su njegovo shvatanje igre i mogućnosti iznad svake sredine. S njim najlakše nalazim „kopču“ u igri. On me je najviše fascinirao od svih igrača do danas.“
Tako govori, procenjuje i razmišlja novi prvotimac Partizana. Od njega Vasović i njegovi saradnici mnogo očekuju. Dobro je što i on zajedno sa njima zna da je još daleko od onog što treba da bude, pa je spreman smerno da uči kako bi se njegov talenat oblikovao u pravu igračku veličinu. To je sigurniji put ka uspehu, jer meteori brzo obasjaju nebo ali se isto tako brzo i gase.
Lična karta
Refik Kozić, poreklom Hercegovac, rođen je 1950. godine u Bačkom Petrovom Selu. Kada je imao šest godina roditelji se sele u Pulu. U Istri kao učenik Kozić se predaje čarima lopte i ubrzo postaje član juniorskog tima FK „Istra“. Još kao omladinac povremeno je igrao za prvi tim, da bi po odsluženju vojnog roka postao standardni član ove drugoligaške ekipe.
Igra u srednjem redu. Half ili polutka. Stručnjaci tehničkog štaba Partizana zapazili su ga januara meseca ove godine tokom priprema u Rovinju, pratili njegov razvoj i u ovom prelaznom roku mladi Puljanin postao je član Partizana.
Po zanimanju je trgovački pomoćnik. Neoženjen.