GLASAM ZA IGRAČE
Kako je sjajno zvučao jedan Vasketov rezon, nedavno, uoči puta u Zagreb. „Milić će braniti“, rekao je, „bez obzira na ishod susreta s plavima“.
Mudar potez jednog fudbalskog „bosa“, ali ja bih rekao da je to, pre svega, rezon bivšeg igrača, velikog fudbalera od glave do pete koji bi, uzgred budi rečeno, i danas mogao da podeli i neke praktične lekcije.
U situaciji kada Partizan nudi Šoletu dres broj jedan, kada bi kupio i debelo platio bilo kog iskusnijeg drugoligaškog golmana, ili, jednostavno, izašao na teren sa deset igrača, Velibor donosi odluku nerazumljivu samo ziherašima, račundžijama i fudbalskim neznalicama koji su u fudbalu našli dobro uhlebije, ili sjajnu zabavu za rekreaciju mozga, ili za zavitlavanje, da izvinite na izrazu, a karijeru teku i prave na drugim, ozbiljnijim stranama. Oni zaboravljaju da je fudbal za nekoga i te kako ozbiljna „strana“, pa bi bilo bolje da se takvi fudbalski entuzijasti zabavljaju već jednom na tribinama, s plaćenim ulaznicama, a ne u klupskim i drugim zvaničnim, ili poluzvaničnim kuloarima. To je, doduše, tema za neko drugo ćaskanje, ali, tek da kažem.
Dakle, Vaske je hladnokrvno, bar za javnost, povukao odlučujući potez sezone! Stavio je na gol „trećeg“, „levog“ i ne znam sve kako krštenog rezervnog golmana i rešio pitanje igre u odbrani. Navalnim igračima ostaje da reše pitanje svoje igre, odnosno, da daju golove. Ne jedan gol! Ili da se pokriju preko glave, da rade koliko mogu i umeju, da se ne bune za premije i da čekaju smenu dok se ispile Milići. Šta misle „ustaljeni“ igrači“? Da fudbalera čini ime, godine, brada, ili brkovi? Ni govora! Igrača čini igračem njegova igra! Može on da bude klinac, ili matorac, svejedno. Ako ume da igra, niko mu ništa ne može nema presamićivanja „pred starijima“ u timu, nema razlike u zaradama, odnosno ima, ali u korist onih koju su bolji, a ne za one koji su zauzeli busije u višim kategorijama.
Milić je protiv OFK Beograda branio bravurozno i sigurno. Oni napred mogli su mirno, bez velike brige i sažaljenja prema golmanu, da se do mile volje nadaju golova. Pobedili ste, uredu, i to dva puta uzastopno, ali hoću da kažem kako je sada navala na potezu. Vaske je mnoge svoje poteze odigrao, pa i, ovaj, smeli, hrabri i pošteni prema jednom mladiću koja je u najtežoj situaciji dobio svoju šansu. I to na kakav džentlmenski, Vasketov način: igraš, trudi se, branićeš, bez obzira na ishod jedne, dve ili više utakmica! Bravo Vaske!
Samo da se razumemo: „partizanovci“ ne traže od Vasketa da se i kao „tehniko“ pokazuje i dokazuje samo u odbrani, kao dok je igrao fudbal. Ofanzivu hoće publika, a publika je, da ne ponavljamo milioniti put, ta za koju se igra i zbog koje postoji fudbal! I u onom drugom, „crveno-belom“ taboru, to često zaboravljaju.
Pa ipak, po svemu sudeći, a najviše po tome kako teku stvari u „Partizanu“, beogradsko rivalstvo će opet da se preporodi u veliki, lep, svetski fudbalski duel između divova sa Topčiderskog brda.
Hvala na pažnji.