Ako imate već neku određenu predstavu o fudbalerima onda, dragi čitaoče, morate je izvrnuti naopačke kao rukavicu kada upoznate Zlatka Milića, dvadesetogodišnjeg golmana prvog tima Partizana. Jer, pred vama se nalazi jedna momčina čiji izgled, lepota crta i šarm nadmašuje i filmske glumce, pa se pitate nije li njemu pre mesto u nekom filmskom studiju nego na fudbalskom igralištu.
Međutim, samo posle nekoliko izmenjenih rečenica pred iskrenošću njegovog kazivanja vama postaje jasno zašto je on ipak sportista. Jer, za njega je knjiga neprolazna stvar u životu, a fudbal najlepša razonoda na ovoj planeti. Odličan je učenik. Već sad dobro govori engleski. Izuzetno je dobro vaspitan i bistar u meri koja mu omogućava da sve oko sebe vidi i dalje od trenutka.
Sadržaj
Nagrađeno strpljenje
Zlatko Milić je sa 16 godina već bio rezerva u prvom timu Partizana a zatim je čekao duge četiri godine da bi obukao dres koji je donedavno Ćurković nosio. Bile su to godine iskušenja. Već je pomišljao i da napusti fudbal. Međutim, niti kojima je bio vezan za ovaj sport čvrsto su ga držale u u tim praznim godinama za njegovu prvu mladost i ambicije.
Vasović ga je ovog leta vratio iz Rijeke. Ta prva nada bila je kratkotrajna kao idilični cvet: prvo je šansu dobio Furtula, zatim je na gol stao Arsić i on je bio tek treći. Nije tašt. Čak ni zavidljiv. On je jednostavno želeo da igra. Naravno, najviše za svoj Partizan, jer je to njegov klub od kad zna za sebe. Otac Lenko, takođe fudbaler, je kao vojno lice vatreni partizanovac. Svojevremeno je bio i član kluba, pa je razumljivo što je svoja oba sina i suprugu (inače Sremicu) privoleo crno beloj boji.
Otelovljena skromnost
Mladi vratar Partizana je jedan od četvorice igrača juniorskog tima „crno-belih“ koji je učio školu uporedo sa fudbalom. Pa, ipak, samo su Todorović i on dospeli do prvog tima. Treba li reći da Milić ne pije i ne puši. Njemu to niko nije branio ali on jednostavno nije hteo.
Želeli smo da doznamo da li je njegova promocija prvotimca unela neke promene u njegov život i sredinu.
„Ja želim da sačuvam sebe i svoj mir od svega što može da se desi jednom mladom fudbaleru kada počinje da izlazi iz anonimnosti. Nastojim da se što manje menja u meni ako već mora oko mene“, rezonuje Milić. „Neosetljiv sam na publicitet. Meni čak smeta i pomisao da bih eventualno nekad svojim prisustvom mogao da izazivam nečiju pažnju.“
Milić ne poznaje ni jednog novinara. Nikada nije bio u nekoj redakciji, čak je ne naviknut na razgovor sa reporterom. On je jednostavno tako i toliko skroman da to već zbunjuje.
„Ja nisam veliki golman“, nastavlja Zlatko. „Tek sam počeo. Plašim se kada me hvale. Ja moram još mnogo da učim. Naročito mi trebaju utakmice. Moj uzor je Ćurković. I kao čovek i kao golman. I ja ne igram karte sa drugovima iz tima. Radije nešto čitam. Još sam u godinama kada sam gladan znanja. Sfere moga interesovanja stalno se smenjuju. Jedno vreme sam se interesovao za slikarstvo, pa za muziku, onda književnost… Sutra, možda, neka druga oblast.“
Novi Mrkušić?
Zlatko Milić je fina golmanska figura. Podseća na Srđana Mrkušića, nekadašnjeg golmana BSK-a, Zvezde i reprezentacije, koji je uneo jedan nov i posve moderan stil u načinu odbrane gola. Visok, snažan, dugih ruku Milić bi mogao vremenom da postane gospodar šesnaesterca, baš onako kako je to svojevremeno bio Mrkušić.
Razume se, zato je potrebno da ima posebnu taktičku obuku a ne klasičan golmanski trening. Milić ne sme da se razvija kao golman koji brani, već kao igrač koji sprečava protivničke akcije. To je izvanredno inteligentno činio Ćurković i pored svog fizičkog hendikepa.
„Mene privlače intervencije“, kaže Milić. „Ja ću lakše primiti gol sa 20 metara nego ako protivnički napadač izađe sam ispred mene. Još moram da usavršim tehniku hvatanja lopti, da popravim postavljanje i da usavršim procenu onih dugih, parabola lopti koje dolaze sa krila.“
Ako jedan mladić, upravo u godinama kada im je nadobudnost tako bliska, ume sa toliko strogosti i zrelosti da meri sebe, on mora da uspe.
Velibor Vasović ima svoj tezu, „Golman u savremenom fudbalu mora da bude inteligentan jer prinuđen da prozire namere protivnika i da organizuje igru odbrane. On je poslednji čovek u svim našim linijama, pred njim se sve odvija, pa zato je uvek na budnoj straži. Milić je inteligentan i zato verujem u njegovu perspektivu. On je dobio svoju šansu. Nadam se da će je i iskoristiti.“ Tako rezonuje najmerodavnija ličnost u klubu. To je ohrabrenje za mladog golmana ali i upozorenje.
Vreme je najbolji sudija. Pustimo da ono da ocenu i krajnji domet golmanskih moći jednog darovitog mladića.
Lična karta
Zlatko Milić je rođen 20. 6. 1952. godine u Pančevu. Visok je 189. cm. težak 82 kgr. Student prava. U Partizanu je od 1965. godine. Prošao je sve timove Partizana, a ovog proleća ustupljen je Rijeci na šest meseci za koju je odigrao devet prvenstvenih utakmica.
Za prvi tim Partizana debitovao je na prvenstvenoj utakmici u Zagrebu, protiv Dinama (1:0), u drugom kolu ovog šampionata.