Blic intervju
U vreme kad nas Vasović uverava da dolazi preporod „Partizana“ živimo u nadanjima i strepnjama pred burom koja dolazi. Da li će nas Partizan trgnuti ili ćemo ostati tu gde smo sada: da životarimo sa svojim varkama i sitnim radostima? Da li ćemo mišljenja naših protivnika, koji nas ne smatraju favoritima u predstojećim okršajima, demantovati — pitanje je koje nam se nameće u ovoj situaciji. Boli to strog lava sa šampionskim oreolima kada mu neko osporava vrednost, kada dovodi u sumnju njegovu veličinu. Naravno, ima tu dosta pakosnih i neiskrenih mišljenja, jer to je deo ljudskih slabosti. Ali, svaki čovek voli da čuje mišljenje sredine o sebi.
Pa zar smo mogli izabrati pogodniju ličnost od trenera našeg „večitog rivala“ s obzirom da njegovu reč mnogi cene i poštuju. On zna naći oduška svojim strastima i odati priznanja protivniku u svim situacijama. Ali njegova mišljenja o protivniku nikad se ne mogu uzeti kao konačna, jer njegova vrhunska sportska diplomatija krije suštinu. Ipak, u Miljanu Miljaniću našli smo dobrog „meteorologa“ za nastupajući period.
Miljan je kao i uvek bio spreman i ljubazan za razgovor, ali ovoga puta samo o „Partizanu“ bez reči o svom timu.
P. VESNIK: Iz štampe se proletos moglo videti da prelazite u „Partizan“. Da li su za to postojali razlozi?
MILJANIĆ: Nisu postojali uslovi niti razlozi za prelazak.
P. VESNIK: Vasović Vas puno ceni. Kakvo Vi imate mišljenje o njemu i da li je on sposoban da ispuni svoja javno izrečena obećanja?
MILJANIĆ: Njegove osobine i sposobnosti najbolje poznaje sredina u kojoj radi.
P. VESNIK: Da li je „Partizan“ dovoljno jak da bez Ćurkovića pomrsi račune ostalim kandidatima za prvenstvo i kup i ko je glavni favorit u ovim takmičenjima?
MILJANIĆ: Ima više kandidata. Nijedan izrazit.
P. VESNIK: Da li bi Šoškić sada mogao uspešno čuvati mrežu „Partizana“?
MILJANIĆ: Ne znam.
P. VESNIK: Po vašem mišljenju Vukotić je najbolji fudbaler „Partizana“ i jedina mu je mana što ne igra u „Zvezdi“. Kad bi mogao u „Zvezdu“ uz zamenu koga biste ponudili?
MILJANIĆ: Vukotića izuzetno cenim kao klupsku, jugoslovensku i evropsku fudbalsku vrednost. Zamena je zasad nerealna.
P. VESNIK: Koji je po Vašem mišljenju najbolji sastav „Partizana“ od njegovog osnivanja?
MILJANIĆ: Zbog velikog broja izvanrednih igrača nemoguće je sastaviti jednu ekipu.
P. VESNIK: Ko je najbolji fudbaler a ko najbolji trener „Partizana“ od njegovog nastanka?
MILJANIĆ: Najbolji trener svih vremena za mene je: pokojni Ilješ Špic. — Igrača ima bezbroj: Čik, Bobek, Zebec, Miloš, Jusufi, Vasović, Šoškić, Miladinović, Valok, Galić, Čebinci.
P. VESNIK: Ko nedostaje „Partizanu“ da bi bio prvak Evrope?
MILJANIĆ: Potrebno je vreme.
P. VESNIK: I na kraju šta Vam smeta u „Partizanu“?
MILJANIĆ: Ništa.
Ispod Miljanovog poslovičnog osmeha krije se zagonetna ozbiljnost i smirenost prilikom odgovora. Njegovi odgovori i maniri, kao i ceo život, su programirani, ali, mora se priznati, dobro. Neće vas kod tog čoveka oduševiti to što je još kao dečak u 13 godini pošao u NOB to što je odbio silne ponude stranih mecena za rad u inostranstvu, to što govori nekoliko stranih jezika, već njegova bliskost, neposrednost, šarm.
I tako razgovarajući s njim setih se Jesenjinovih stihova: „Biti nasmejan, prirodan, tih — najveća je umetnost na svetu“, i pomislih kao da su za Miljana pisani. Jedino ne znam da li mu ono „prirodan“ pristaje ili ne?