ONI SU BRANILI DRŽAVNE BOJE
Stevan Paljić:
- Rođen: 1927.
- Boksovao: 1945 — 1959.
- U klubu: BK Partizan
- Kategorija: muva
- Reprezentativac: –
- Zanimanje: vojni službenik i trener
Bilo je to u godinama naše najveće dominacije, u prvoj deceniji postojanja i rada BK „Partizan“, kada je „crno-bela“ bokserska porodica regrutovala iz svojih redova gro nacionalne reprezentacije i predstavljala strah i trepet na svim elitnim ringovima našeg kontinenta. Bilo je to u vreme kada se bokserski klub Partizan identifikovao s imenima tada najsjajnijih zvezda jugoslovenskog ringa: Šovljanskim, Lekovićem, Redlijem, Mitrovićem i drugima. Velika je čast bila pripadati porodici tih velikana ringa, a još veća biti jedan od njenih korifeja.
Baš takav je bio u to doba procvata i slave našeg kluba nezaboravni Stevan Paljić, verovatno najveće ime koje je naš poratni boks imao u najlakšoj kategoriji. Poput giganta svetskog ringa, koji su odlazili i vraćali se (Rej Šuger, Al Braun i sl), Steva Paljić je napuštao šampionsko postolje da bi mu se ponovo vratio. Pošto je za sedam uzastopnih godina osvajao sedam puta titulu nacionalnog prvaka (!), osme sezone bio je primoran da prizna superiornost novom šampionu Kragujevčaninu Ljubomiroviću. Rekao je tada zbogom ringu i — povukao se.
Ala već sledeće godine, đavo mu nije dao mira: vratio se konopcima koji mu „život znače“ i u velikom stilu ostvario večni san rasnih šampiona — povratak na pobednički tron!
Zvezda Stevana Paljića nije ni danas prestala da sija u očima mladog naraštaja našeg bokserskog kluba. Ona služi kao večna vodilja i primer „crno-belim“ uzdanicima. Ta zvezda se penjala zahvaljujući jednoj velikoj strasti (boks), jednoj večitoj ljubavi (Partizan) i jednoj nimalo mističnoj tajni (rad)!
Privržen boksu i Partizanu svim svojim bićem, Steva Paljić je uvek tvrdio da je talenat samo uslov za početak, a zaloga za konačni uspeh — rad i samoodricanje. Za 12 godina plodne karijere, zbog privrženosti matičnom klubu i ringu, odrekao se mnogih mladalačkih zadovoljstava, a redak je bio dan da nije posetio dvoranu za trening na Stadionu JNA.
Zato nikada nije nespreman izlazio pred tuđe pesnice i svaki poziv pod klupski ili nacionalni barjak dočekivao je u top-formi. Tako se jedino objašnjava da su pred njegovim rukavicama kapitulirali i najveći savremenici domaćeg i zagranačkih ringova. U dugačkoj listi „renomiranih žrtava“, izuzetno mesto zauzima slavni Italijan Pocali. Taj agresivni, crnpurasti momak, koji je docnije dominirao profesionalnim ringom Evrope, posustao je pred Paljićem i to u vreme kada je već bio zvanični amaterski prvak starog kontinenta!
S ne manje ponosa i sete Paljić se uvek docnije prisećao i onog nezaboravnog meča s bokserskim fenomenom Nemačke — Hombergom. Na njegovim pesnicama ostali su „skalpovi“ i mnogih drugih velikih šampiona, koji su padali formalno kao snoplje!