Komentar utakmice Partizan — Spartak (3:1)
Neupućeni su skloni da Spartaka u Beogradu jednostavno tretiraju kao autsajdera — kao uostalom i druge ekipe koje su „juče“ dospele iz nižeg stepena takmičenja. i još gore: da ih smatraju monetom za potkusurivanje! Gledaoci susreta Partizan — Spartak, i ne samo oni, mogli su se uveriti da je to vrlo proizvoljna ocena. Spartak igra dobar, organizovan i borben fudbal. Njegov ostvaren plasman na tabeli, na primer, ravan je Hajdukovom, a uspešnije je igrao od Vojvodine i Olimpije. To samo po sebi mnogo kazuje.
Pa, ipak, susret Partizana i Spartaka bio je po kvalitetu rezultatu i posebno po gol-šansama, susret protivnika dve različite klase. Takav odnos snaga došao je do izražaja u prvom redu zahvaljujući Partizanovoj igri. Beograđani su pokazali izvanredne kvalitete: ofanzivnost, agresivnost, probojnost, odlične kombinacije i delimičnu efikasnost. Pružili su vrlo dopadljivu igru sa brojnim šansama. Gledaoci su videli i jedan kuriozitet izvanredne vrednosti: Đorđić je postigao gol direktnim udarcem iz kornera! To je bila majstorija kakva se godinama ne viđa na fudbalskim borilištima. Gledali smo odlične pasove, prave majstorske „dijagonale“ Antića i Kozića. Naposletku, gledaoci su uživali i pozdravljali izvanredne udarce Živaljevića, Katića i Bjekovića. Partizan je gotovo tokom cele utakmice sabijao protivnika u njegov šesnaesterac i prisiljavao ga da telima brani svoj gol.
U prvom delu domaćin je bio vrlo efikasan. Po kvalitetu ni drugo poluvreme mu nije bilo slabije. Ali, „crno-beli“ su propustili priliku da „napune mrežu“ protivnika. Subotičani su nadigrani u svim elementima igre, ali to nije i rezultatski iskazano. Tačnije stara slabost bila je i u ovom meču prisutna.
Jedan od kvaliteta ovog susreta, koji posebno raduje Partizanove navijače, to je igra Nenada Cvetkovića. Naš je utisak da se ovaj napadač sve uspešnije uklapa u igru navale; sve više dolaze do izražaja njegova visprenost, smisao za igru, osećanje za kombinaciju. To je delimično pokazao i u susretu sa Željezničarom, ali je sa Spartakom to bilo naglašeno. Čini se da bi bio još uspešniji ako se ne bi previše vraćao u pozadinu, na teren odbrane? I Radaković se pokazao u boljem svetlu. Taj izvrsni borac, tehničar, često ofanzivni bek, u poslednje vreme je imao velike oscilacije. Neki njegovi potezi su jednostavno bili neshvatljivi, kao da je „gubio glavu“. Dogodilo mu se u Sarajevu, i u susretu sa Spartakom, da vraća lopte Furtuli takvom snagom i tako iznenadno da su se lako mogli pretvoriti u golove, ali za — protivnike!
Iz igre u igru Partizan pokazuje sve veće kvalitete. Igra ofanzivan, borben, kreativan fudbal za golove. Uvek otvoreno. To je fudbal kakav želimo. Zato se, u cilju većih i sigurnijih dostignuća, nameću tri dileme:
Prva: Kako sijaset gol-šansi pretvoriti u golove? Nađe li se brzo i efikasno rešenje za tu slabost, onda će šanse „crno-belih“ visoko stajati;
Druga: Ima li Partizan ili želi da ima pravog golgetera u bliskoj prošlosti, pa i ranije, uvek ih je imao. Gotovo u svim generacijama (Bobek, Valok, Galić, Hasanagić). Čini se da je takav čovek potreban „kao hleb“, da bi te gol-šanse pretvorio u golove;
Treća: Šta učiniti da odbrana ne „gubi glavu“? To se dogodilo ne samo posle sigurne igre sa Veležom svih 85 minuta, nego i u jednom trenutku u duelu sa Spartakom. U drugom poluvremenu Spartak takoreći nije ozbiljnije dolazio pred gol domaćina. Kad je došlo do jednog, bukvalno jednog prodora, bio je to gol!
Partizan će, u to smo uvereni, tek da pokaže koliko može i koliko vredi. Navali predstoji bolje i potpunije uigravanje. Strpljenje i upornost oduvek su krasili prave borce i kolektive sa velikom tradicijom. Partizan ima velike ambicije, darovite igrače i visoke obaveze. Ti isti fudbaleri, ko manje ko više, iz dana u dan povećavaju agresivnost i ubojitost u napadu. Odbrana mora da nađe snage da pojača oštrinu i smirenost u kritičnim trenucima. Sve to, uz veće poštovanje discipline igre, sigurno će doneti i veće plodove.