Šta su pokazala poslednja tri kola šampionata: Nismo pobedili Zvezdu, ali smo imali pregršt gol-šansi — Igre protiv Veleža i Željezničara ohrabruju i bude nove nade
Megdan je podeljen. Pobeda je pripala boljem, snalažljivijem i agresivnijem partneru — Zvezdi. I sasvim je čista. Partizanovi igrači i stručno rukovodstvo tu ocenu i sami dele i rivalu su priznali da je bolji u tom duelu.
Svi se slažu u jednom: bio je to derbi dobrog, dopadljivog fudbala. Neki kažu, čak, pravog evropskog, odnosno engleskog fudbala. Osnovna odlika derbija je u ofanzivnosti obe ekipe. Bez obzira na trenutni rezultat, bilo u prvom ili drugom poluvremenu, igralo se ofanzivno, na šampionskom nivou. Nije bilo onog račundžijskog fudbala, taktiziranje… I, Partizan, mada već pobeđen, (kad je protivnik vodio sa dva gola prednosti), igrao je ofanzivno. Zvezda isto tako, i kad je stekla preimućstvo — nije „čuvala rezultat“. Dakle, igrao se pravi, otvoreni fudbal u kome je bilo šansi (skoro podjednako) za obe ekipe.
Osnovna mana „crno-belih“ bila je nesnalažljivost pred golom.
Navali — desetka, odbrani — petica!
Partizanov susret sa Veležom doneo je odličan fudbal beogradskim gledaocima: veliki broj šansi, brojne majstorije, jake i vešte šuteve i dosta golova. To je prvi kvalitet ovog susreta.
Drugi kvalitet bio je u zanimljivosti meča koji je bio čak i dramatičan. Posebno, njegov finiš.
I treću karakteristiku ovog susreta vredi posebno zabeležiti. Tiče se Partizanove odbrane. Kako može jedna sigurna pobeda — koja čak i nije bila izražena golovima — da se dovede na ivicu nesigurnosti, gotovo da se prokocka. I ne bi se smelo reći da je ta odbrana i tada igrala slabo čak i da nije bila požrtvovana. Ona se bukvalno „uspavala“ i to tri minuta pred završetak meča!
Pri tako ofanzivnoj i efikasnoj igri navalnog reda i odbrana mora da pruži doprinos. To je neodgovorna igra, pre svega. Kako je, na primer, Paunović — taj veliki borac — mogao celo vreme da uspešno čuva mostarskog golgetera Bajevića, a da mu pred sam kraj meča, za ciglo tri minuta, dozvoli da dvaput zatrese Partizanovu mrežu?
Vraćeno samopouzdanje
U Sarajevu Partizan je igrao odlično. U prvom delu borbeno i ofanzivno. Živaljević, Bjeković i Katić imali su nekoliko izuzetnih prilika da postignu golove, koji su sa malo više sreće ili spretnosti mogli biti i realizovani.
Borbenost je kvalitet koji je krasio celu ekipu na ovom meču. A to je ono što je u ranijim periodima Partizanu često nedostajalo. Naš tim je nametnuo žestok tempo aktuelnom šampionu države i po svemu liči na sebe iz dana kad su u njegovim redovima igrali Bobek, Zebec, Čajkovski ili kasnije: Šoškić, Vasović, Galić, Kovačević… Navala je veštom i brzom izmenom mesta, izvanrednim kombinacijama i jakim udarcima demonstrirala fudbal visoke klase.
I u drugom delu meča, kad je i Željezničar imao svojih šansi, Partizan je gospodario igrom. Bio je kvalitetnija ekipa.
Ovaj meč je pokazao, a posebno susret sa Spartakom, da Katiću ipak najviše odgovara igri u napadačkom redu. Njegova izvanredna brzina, agresivnost, jaki udarci na gol mogu još više da pojačaju probojnost napada, Katić je to u Sarajevu posvedočio.
Bod od Željezničara u Sarajevu, od šampiona države, je za Partizana pun pogodak. A igra, svi njeni kvaliteti, vratili su puno samopouzdanje celoj ekipi i pokazali da se može igrati i rezultatski uspešnije.
Te igre ohrabruju i bude nove nade.