Mirko Sandić: Osvrt na Kup evropskih šampiona: „Scenario“ su još pre turnira napisali organizator i sudije, pa je Partizan morao da se zadovolji titulom vice-šampiona
Vaterpolisti Partizana završili su ovogodišnju sezonu, veoma uspešno. Osvojili su zimsko prvenstvo Jugoslavije, po sedmi put trijumfovali u letnjem šampionatu i učestvovali u Kupu Evropskih Šampiona osvojivši drugo mesto.
Bilans je veoma impozantan, četiri nerešena rezultata, (Jug u Dubrovniku 1:1, Mladost u Zagrebu 5:5, Dinamo (Bukurešt) u Stokholmu 7:7 i CVSK u Budimpešti 3:3) Za godinu dana izgubljena je samo jedna utakmica, protiv prvaka Mađarske OSC na finalnom turniru KEŠ u Budimpešti 4:5.
Najznačajnije takmičenje u ovoj godili, bila je borba za naslov najbolje klupske ekipe Evrope — KEŠ. Vaterpolisti Partizana uspešno su prebrodili četvrtfinale i polufinalni turnir u Atini, odnosno Stokholmu i kvalifikovali se za finalni turnir u Budimpešti.
U glavnom gradu Mađarske, okupile su se trenutno četiri najbolje ekipe Starog kontinenta: OSC prvak Mađarske, CVSK šampion Sovjetskog Saveza, najbolja ekipa Rumunije, Dinamo iz Bukurešta i naš prvak Partizan. Tri dana vodila se ogorčena borba, rezultati su bili veoma izjednačeni, izuzev rezultata Partizan — Dinamo 6:3.
U ovako jakoj konkurenciji i najmanja pomoć od strane sudija, TV gledaoci mogli su u to da se uvere, donosi veliku prednost. Ako ovome dodamo da Margit Siget u Budimpešti, za vaterpolo predstavlja isto što i Vembli za fudbal, onda je pobednik mogao da bude samo domaćin — OSC. Posle poraza „crno-belih“ u susretu sa šampionom Mađarske 4:5, prišao nam je Volođa Semjonov trener Sovjetskog prvaka i rekao:
„Nemojte se mnogo uzbuđivati, scenario je napisan još pre početka turnira.“
Prvak Mađarske OSC prvi put je postao najbolja klupska ekipa Evrope u vaterpolu, ali slobodno se može reći, nesportski i nezasluženo. To je odlična ekipa koja u svojim redovima ima tri reprezentativca: Bodnar, Kondrad Treći i Sivoš, za ovog poslednjeg kažu da je trenutno najbolji vaterpolista sveta. Igraju moderan brz i duhovit vaterpolo, veoma su lukavi i znaju da iskoriste pomoć koju im sudije ponude: Ako bi dali kratak rezime o novom prvaku Evrope, on bi glasio: Da se igralo na nekom drugom terenu, a ne u Budimpešti, onda šampion ne bi bio OSC.
Odavno se u vaterpolo krugovima priča da su jugoslovenski klubovi Mladost i Partizan uzeli monopol nad ovim takmičenjem, osvojili su ga po četiri puta. Neki vaterpolo stručnjaci smatraju da u interesu vaterpola šampionsku titulu mora da osvoji neka ekipa, koja nije iz Jugoslavije, navodno, zbog dalje egzistencije ovog takmičenja. Partizan je platio ceh.
Vaterpolisti „crno-belih“ odavno nisu igrali tako dobro i borbeno. Čak je i trener Orlić, bio iznenađen kvalitetom igre, koji su prikazali naši igrači. Ugled jugoslovenskog vaterpola bio je poljuljan na Olimpijskim igrama u Minhenu. Budimpešta je bila idealna prilika, da se taj ugled povrati. Igrači su bili svesni ove činjenice i svim silama nastojali su da igraju što bolje.
Sudija Gercen i Dinveber u Budimpešti, nisu bili delioci pravde, promenili su svoje uloge, tri dana, koliko je trajao turnir, postali su režiseri.
„Kako?“
Evo kratkog scenarija.
Prvog dana želeli su nerešen rezultat između Partizana i CVSK i pobedu domaćina. Imali su.
Drugog dana, glavne favorite trebalo je eliminisati. Sovjetski šampion izubio je od Dinama 5:6, a Partizan od domaćina 4:5.
Trećeg dana, sve je bilo jasno. OCS četiri boda, Dinamo dva, a Partizan i CVSK po jedan bod. Da ne bi došlo do iznenađenja, Dinveber je, slobodno se može reći pomogao „crno-belima“ da pobede Dinamo, po prikazanoj igri i odnosu snaga u vodi, realan rezultat trebao je da bude izražen sa jednim do dva gola razlike). U poslednjoj utakmici ipak je došlo do iznenađenja, koje na žalost nije bitno uticalo na konačan plasman. Sovjetski prvak pobedio je novog šampiona Evrope u poslednjih pet sekundi sa 5:4, mada je Gercen išao na nerešen rezultat.
Partizana smatraju moralnim pobednikom desetog KEŠ ali čini se da je to slaba uteha za trud i novac, koji su uložili igrači i društvo. Zar je stvarno moguće da trud od godinu dana i ogromna materijalna sredstva koja su uložena, dvojica u „belom“ mogu da upropaste za samo tri dana.
U sportu je na žalost sve mogućno, zato treba što pre zaboraviti ružne uspomene i sećanja na ovaj turnir i okrenuti se prema onome što dolazi.