Skica za portret Nenada Bjekovića: Kada će Boškov vratiti „dug“? — U svojim maštanjima nisam bio ono što sam danas. — Potpisivao sam se na ugovor 15 minuta. — Hvala Vasoviću — Džajić mi ne smeta. — Divno je pored Vukotića i Đorđevića u Partizanu, pored Aćimovića u reprezentaciji… — Naplaćao sam se kazni… — Krivokuća najveći protivnik. — Zaslužim ono što primim. — Jurišaćemo na titulu.
Ko je to Nenad Bjeković?
Pre svega javna ličnost, sa svim obavezama javne ličnosti, često ni malo prijatnim.
Levo krilo, — nominalno; iskren napadač — faktički.
Prema podacima iz lične karte: Rođen u Lazarevu, kraj Zrenjanina, 5. 12. 1947. godine.
Ono što malo ko zna: Bosanac, jedanaesto dete Borisava i Stanije, koji su trbuhom za kruhom sa Romanije sišli u Panoniju, naselili se u okolini Zrenjanina.
Stanuje u dvosobnom stanu, na Banovom Brdu, u Požeškoj 172, oženjen Radom, ima ćerku Jelenu, staru devet meseci.
Završio je zanat elektromehaničarski — nikada nije bio elektromehaničar. Ali, tu je, zlu ne trebalo.
Ima ambicije da diplomira na Trenerskoj školi, želi da mu fudbal ostane jedina životna profesija.
Fragmenti fudbalske biografije?
- Počeo je u Zadrugaru, u Lazarevu.
- Nastavio je u Proleteru iz Zrenjanina. Kao član zrenjaninskog tima odigrao je pet utakmica za nacionalnu selekciju.
- „Otkrio“ ga Miljan Miljanić i pozvao u juniorsku reprezentaciju. Došao je i — nije igrao! Pred utakmicu se povredio i „preselio“ u gips.
- Došao u Partizan prošavši kroz aferu, bio je zvezda prelaznog roka sa 21 godinom starosti. Seća se:
Proživeo sam tada najteža dva meseca u životu. Oko mene su se kretali menadžeri Partizana, Vojvodine i Dinama. Partizan je bio najbrži. Petnaest minuta sam potpisivao ugovor u Podsavezu na zahtev fotoreportera koji su neumorno snimali. Zečević reče da to ne pamti, od kada je još Beara prešao iz Hajduka u Zvezdu. Kada je sve prošlo morao sam da se lečim. Postao sam žučni bolesnik.
Izmenio je u Partizanu pet stručnjaka. Bobek je brzo otišao, zatim su dolazili redom Vilotić, Simonovski, Zec i sada je tu Vasović.
Nas fudbalere ovaj poslednji „šef“ najviše je zadužio. Izuzetno ga cenimo. Zahvaljujući njemu imamo u ovom napornom profesionalnom ritmu bar jedan slobodan dan nedeljom. Da, današnji, u subotu. Ukinuo je karantine. Ne mora da nas kontroliše. Svesni smo da živimo od dobre igre. Podario nam je Vaske dan uz porodicu. To mu nikada nećemo zaboraviti.
Pustimo ga, da kaže sve što mu na srcu leži. Neka glasno razmišlja.
… Ja najbolje znam kada igram dobro. Došao je moj trenutak. Žao mi je što od moje dobre igre, od moje odlične forme, koristi ima samo Partizan. Žao mi je što ne mogu reprezentaciji da dam sve ono što želim, što je obaveza svih nas u fudbalu. Ne, nije moj hendikep što igram sa istim brojem na dresu koji nosi Džajić. On je levo krilo, a ja nisam. Ja sam levi ili desni istureni napadač. Dužan sam neke stvari da objasnim. Na južnoameričkoj turneji nije mi pružena šansa. Bio sam revoltiran. Tražio sam da se vratim kući. Osećao sam da je Boškov prema meni nepravedan. Čovek mora da ima sreće u životu da bi uspeo. Kako sada da sebi stvorim šansu? Zar je Svetsko prvenstvo šansa? Jeste, ali surova. Bajević je imao priliku u Južnoj Americi i iskoristio je. Protivnici su bili slabi. Neke od njih pobedio bih sa nekoliko mojih mladića iz Lazareva.
… Nikada u svojim dečačkim maštanjima nisam bio oo što sam danas. Moje ambicije završavale su se na dresu Proletera. Ali, eto, uspeo sam. I zadovoljan sam. Radim igrajući fudbal za prosečno primanje od 400.000 dinara. Imam automobil BMV 2002, imam dvosoban stan, srećnu porodicu, živim u velikom gradu. Zar mi nešto nedostaje? Možda mi je perspektiva neizvesna. Možda ću u inostranstvo. Da mogu ovde da zaradim pola od onog što ću dobiti napolju, nikada ne bih odlazio. Ovako…
… Svaki početak je ludo težak. Još teže kada čovek više puta počinje. Sećam se, u Proleteru, kada sam došao iz Lazareva, igrao sam retko i malo, a kada bi me trener Omeragić i pored zvižduka sa tribina uveo u igru, govorili su mu „da ti Bjeković nije sin…“ U Partizanu sam se relativno brzo snašao. Zahvalan sam drugovima iz tima. Kada sam igrao slabo pomagali su maksimalno. Forma mi je često oscilirala. Da, bio sam nervozan. Kasnije, kada sam osnovao porodicu, sve je krenulo na bolje.
… Pitate me za moje česte konflikte sa sudijama? To pripada prošlosti. Znate kada fudbaler slabo igra, onda mu je svako kriv. To je jedan ugao posmatranja. Drugi: neshvatljivo mi je zašto se sudije „namerače“ na Partizan. Evo, sada, u Boru. Nikada nisam za ovih osam godina u profesionalnom fudbalu doživeo, video sramnije suđenje. Skočim da ubacim loptu glavom u praznu mrežu, a protivnik, nemoćan, gurne iz trka rukama u leđa i umesto lopte ja uletim u gol. A Ice Horvat „mrtav ladan“.
… Kada postignem gol, kada igram dobro, nikada ne zaboravim na Vukotića i Đorđevića, na sve ono što oni urade da bih dobio loptu pravovremeno, na pravom mestu. Fenomenalni su majstori na sredini terena. I svi ostali u današnjoj generaciji Partizana su talentovani, dobri fudbaleri i dobri drugovi. Sa svima se odlično slažem. U reprezentaciji najviše volim da igram pored Kuleta Aćimovića. Mnogo zna i mnogo radi. Protivnik? Najveći je Petar Krivokuća. Veliki majstor. Duel sa njim je nadmetanje u veštini, ne borba.
… Mnogo radim. Zato me boli kada čujem, pročitam da mi fudbaleri živimo lepše nego što zaslužujemo. Verujte, zaradim ono što dobijem. Treniram svakodnevno po dva puta, a u pripremnom periodu tri, četiri puta dnevno. Nisam četiri godine bio na moru, a za to isto vreme sam imao samo 20 dana odmora.
… Gde će Partizan završiti ovogodišnje prvenstvo? Mi, u Partizanu, ovako rezonujemo: dogod imamo šansu moramo da igramo za prvo mesto. Kada je Partizan u pitanju, samo prvo mesto je istinski uspeh. Zato, sve do poslednjeg minuta šampionatske trke jurišaćemo na titulu. Mora da dođe naših pet minuta. Da sam samo ja iskoristio sve one sigurne šanse koje sam imao ove jeseni, bili bismo uz rame Zvezdi.
… Putovao sam pet puta preko Okeana. Video sam mnoge zemlje. Ipak, najviše mi se sviđa u Holandiji.
… Naplaćao sam se kazni zbog žutih kartona. Bio sam jedanput isključen u Sarajevu. Dojadilo mi je da „pojačavam“ sudijsku organizaciju svakog meseca sa po 80-90 hiljada dinara.
Tako o sebi govori Nenad Bjeković, bez računice, u jednom dahu. Najbolji fudbaler Partizana. Sigurno jedan od najboljih napadača u zemlji. Sportist kome savezni kapiten Vujadin Boškov duguje pravu šansu.