ONI SU BRANILI DRŽAVNE BOJE
Zvonko Sabolović:
- Rođen: 1926. god.
- Atletičar: od 1947. do 1958.
- U klubu: AK Partizan
- Disciplina: sprint
- Reprezentativac: 27 puta
- Zanimanje: vojni službenik
U istoriji našeg atletskog sporta malo je takvih asova kao što je bio plavokosi sprinter AK Partizan Zvonko Sabolović, nesumnjivo najsvestraniji trkač na kratkim prugama i ujedno najborbeniji takmičar koga smo imali.
Otkriven 1947. godine, na armijskim takmičenjima, ovaj skromni vojni službenih brzo je ušao u red najeminentnijih atletičara u zemlji. Prirodno hitar, s izvanrednim refleksima bez respekta i pred najjačim protivnicima, brzo se nametnuo i postao nezamenljivi član reprezentacije Jugoslavije, u kojoj je uvek bio spreman da „uskoči“ u bilo koju sprintersku disciplinu (100, 200, 300, 400 i 400 metara s preponama!) i da, zahvaljujući neviđenoj borbenosti, redovno ostvari maksimalan plasman!
Ako se svemu tome doda da je jedini jugoslovenski atletičar koji je ravno 35 puta rušio državne rekorde (!), onda nije čudo što ga stručnjaci i danas smatraju jednim od najvećih asova staze koje istorije našeg sporta pamti i nesumnjivo najstabilniji reprezentativac koga je naša atletika ikada imala!
Njegov prvi proboj na veliku internacionalnu scenu dogodio se na svetskom omladinskom festivalu u Pragu kada je ubedljivo trijumfovao na 400 metara i skrenuo pažnju celokupne međunarodne javnosti. S reputacijom najbržeg omladinca sveta, okvalifikovan već tada kao čovek čije vreme dolazi, na atletskim stazama Evrope bivao ja sve češći gost i pobednik nad mnogim velikanima svetske atletike! Pred njim su kapitulirali čak i takvi gorostasi kao što je bio evropski rekorder na 400 metara Italijan Filiput ili proslavljeni crnoputi olimpijski pobednik sa Jamajke — Mek Kinli!
Večno će se pamtiti njegova trka u štafeti 4×400 metara, u dvomeču Jugoslavija——Italija 1952. godine u Zagrebu. U poslednjoj zameni prihvatio je palicu tek kada je Filiput izmakao za punih 10 metara. Smatralo se da više nema nikakvih šansi… A onda, na zaprepašćenje čitavog gledališta, popularni „Sabol“ se stuštio brzinom vihora i iz metra u metar smanjivao razliku. U finišu je pretekao legendarnog Italijana i neočekivano doneo pobedu Jugoslaviji. Na istom tom takmičenju, u dvodnevnim okršajima s „Azurima“, pobedio je i u trkama na 200 i 400 metara, a sudelovao je i u drugoplasiranoj štafeti 4×100 metara!
Još senzacionalniji je bio njegov trijumf na Britanskim ostrvima, gde su se okupili da odmere snage najveći trkači tadašnjeg sveta na 400 metara i 440 jardi. U ovoj drugoj trci bezpogovorni favorit je bio čudesni Mek Kinli, član još čudesnije štafete 4×400 metara sa Jamajke, koja je trijumfovala na olimpijskim igrama. U polasku sa starta on je olako prepustio desetak metara „Sabolu“, uveren da će do kraja trke to rastojanje lako nadoknaditi. Nije poznavao tvrdokornost našeg takmičara. Već posle 50 metara se pokajao. Shvatio je da je napravio neoprostivu grešku i da tog plavokosog Jugoslovena neće dostići ni do cilja!… I tako se dogodilo! Sabolović je trijumfovao i to je bila sigurno njegova najveća pobeda u životu!