Intervju sa članom Upravnog odbora JSD Partizan pred godišnju skupštinu društva: Na kraju godine, kada se spoje računi iz protekle i kada se prave planovi za narednu godinu, razgovaramo sa general-pukovnikom Dušanom Koraćem, članom Upravnog odbora JSD Partizan, dugogodišnjim sportskim, društveno-političkim radnikom i vrsnim sportistom
P. VESNIK: Kriza u koju je zapalo Jugoslovensko Sportsko Društvo Partizan je prošla. Kako vi ocenjujete sadanje stanje u jednom od najvećih sportskih kolektiva?
KORAĆ: Sportsko društvo Partizan je najveći sportski kolektiv u Jugoslaviji. Sa svojih dvadeset klubova i oko 3.000 aktivnih članova i čitavom armijom vernih prijatelja, predstavlja svojevrstan fenomen ne samo u našem sportskom životu, već i šire uzeto. Nemam podatka o sličnim primerima u Evropi, ali mislim, ili da ih nema ili je broj ovako velikih sportskih kolektiva veoma mali.
— Sasvim je razumljivo da se sva društvena kretanja i sve promene do kojih dolazi, posebno u sportu, mnogo jače reflektuju na velike sportske kolektive, nego što je slučaj sa malim i pojedinačnim sportskim organizacijama. Uostalom i sva pitanja, počev od primene principa samoupravljanja, utvrđivanja zajedničke politike i rukovođenja, imaju mnogo veće dimenzije i veću težinu nego u drugim slučajevima. U ovom smislu treba gledati i na proteklu „krizu“ u JSD Partizan. U stvari, nije se radilo o „krizi“ već o jednoj preorijentaciji u politici Društva i svakog od 20 klubova, koja je, normalno, morala izazvati izvestan zastoj. Trebalo je se prestrojiti, usvojiti novu orijentaciju, dovesti nove ljude, obezbediti nove izvore finansiranja — što je sve zahtevalo i određeno vreme i dodatne napore svih sportskih radnika Partizana.
— Objektivna analiza trenutnog stanja Društva u celini pokazuje da su osnovne teškoće prebrođene i da se Društvo nalazi u konstantnom usponu. To uostalom pokazuju i rezultati u 1971. i 1972. godini. Pogledajte: fudbalski, atletski, košarkaški, vaterpolo, bokserski, streljaški, odbojkaški, teniski, stonoteniski, šahovski, plivački i drugi klubovi, ponovo su u vrhu najkvalitetnijih jugoslovenskih takmičenja, sa već osvojenim najvećim trofejima ili na putu da ih osvoje, odnosno učestvuju u njihovom osvajanju. I drugi podaci govore o usponu našeg Društva: oko 50 juniorskih reprezentativaca Jugoslavije izraslo je u klubovima JSD Partizan, veliki broj stalnih državnih reprezentativaca, veći međunarodni uspesi i drugo, što je osobito pozitivno, ponovo se stvara tradicionalna Partizanova škola mladih sportista, sa svim osobinama koji su je učinili poznatom i u izvesnom smislu i specifičnom; visok tehnički kvalitet, etičko-moralne osobine sportista, požrtvovanje i zalaganje za boje svoga kluba.
— Na „ekspanziju“ JSD Partizan, na njegov brzi uspon uticali su i drugi faktori; znatno podmlađena garnitura sportskih radnika članova uprava klubova, veća finansijska sredstva dobijena na bazi postignutih rezultata, preuzimanje stadiona JNA u zakup i mnogo šira aktivnost svakog kluba ponaosob. Razumljivo je da svi problemi nisu rešeni, ali je i činjenica da ih danas brže i lakše rešavamo.
P. VESNIK: Ocenili ste da je JSD Partizan u usponu. Šta će odigrati glavnu ulogu u daljem razvoju ovog sportskog kolektiva?
KORAĆ: Okolnost, koju sam u početku napomenuo, da je Partizan najveći jugoslovenski sportski kolektiv, nameće više ozbiljnih dilema šireg značaja, koje bi morali proučiti i rešiti. Radi se o sledećem — Partizan u izvesnom smislu podseća na veliko integrisano preduzeće — sa brojnim, relativno, samostalnim pogonima, ali i jedinstvenim proizvodnim osnovama, zajedničkim ciljevima i utvrđenom politikom. Postavlja se pitanje da li našem društvu jugoslovenskom sportu uopšte, odgovaraju ovako veliki i vrlo složeni sportski kolektivi ili treba ići na stvaranje većeg broja manjih sportskih organizacija. Logična razmišljanja upućuju na potrebu favorizovanja ovog trenda, jer su prednosti „velikih“ mnogobrojne i očigledne. Nadležnost, čitava praksa, naročito u oblasti finansiranja vrhunskog sporta, vrednovanja rezultata pa i prakse i principa forumskog organizovanja — dejstvuje u suprotnom smeru, favorizuje pojedinačne sportove i rezultate, koje pojedini klubovi postižu. Ovakva orijentacija se ne može negirati, međutim, mora se oceniti i objektivno vrednovati doprinos, uloga i mesto sportskih društava u postizanju vrhunskih rezultata.
— U našem slučaju od 20 klubova učlanjenih u JSD Partizan dotacije SOFK Beograda i Srbije dobijaju oko 10 klubova. Šta je sa ostalima? La li čitavu sportsku aktivnost našeg Društva treba svesti pa nekoliko atraktivnih sportskih disciplina ili razvijati sve sportove korisne za omladinu i građane. Sportsko društvo koje bi gajilo tzv. „nekonjunkturne“ sportove dolazi u podređen položaj, izlaže je većim teškoćama, bude ostavljeno samo sebi, umesto da bude podržano i favorizovano. U praksi, Društvo mora vrlo često intervenisati i pružiti pomoć i onim klubovima koji su ušli u kriterijum za dotacije, pa čak i tada kada osvajaju najveće trofeje.
— Suština problema je u tome, da se treba jasno opredeliti za ili protiv velikih sportskih društava, sagledavati ukupne rezultate, koje postiže i obezbediti njegovu egzistenciju. Mora se konstatovati da u jugoslovenskom sportu najveće uspehe postižu klubovi iz sastava sportskih društava, ali društva gotovo u celini ostaju anonimna bez veće podrške i osigurane materijalne baze. I radi onih klubova koji nemaju skoro ništa i onih koji imaju nedovoljno. Društvo mora raspolagati sa nekim sredstvima za intervenciju. Kako ih stvoriti — ostaje da razmotrimo.
— Jedan od daljih problema našeg Partizana je njegova materijalno-tehnička baza. Mi smo preuzeli stadion JNA, ali smo još vrlo daleko od toga da stvorimo siguran oslonac i čvrstu bazu za dalju nesmetanu aktivnost. Pored toga što stadion osigurava aktivnost samo nekoliko klubova, on i za te klubove i za Društvo u celini predstavlja ozbiljno opterećenje, kako na finansijskom, tako i na tehničkom planu. Za većinu drugih klubova, čija se aktivnost odvija izvan stadiona JNA, često su problemi nerešivi. Sportski objekti Beograda su se u tolikoj meri komercijalizovali da sve manje služe sportu, a sve više sami sebi.
— Čitav problem mora biti temeljito i principijelno proučen na nivou grada, pa i šire, jer sadašnje rešenje ne ide u korist sporta i destimulativno deluje na kvalitet onih koji su prinuđeni da koriste ove sportske objekte.
— Zbog ovakve situacije, pojedini klubovi JSD Partizan, su bili prinuđeni da traže privremena rešenja kroz improvizacije i adaptacije neuslovnih objekata. Košarkaški klub je na putu da reši pitanje dvorane za treninge. Slično je uradio i stonoteniski klub. Sve ovo su privremena rešenja, dok se ne obezbedi podizanje vlastite sportske hale, na čemu intenzivno radimo.
— Jedna od dilema, nešto aktuelnija u zadnje vreme je i pitanje mogućnosti rekreativnog sporta u pojedinim klubovima. Neki klubovi su se isključivo orijentisali ka takmičarskim aktivnostima, dok drugi traže mogućnost i za rekreativno bavljenje sportom šireg kruga omladine i radnih ljudi. Smatram da treba podržati tendenciju proširenja aktivnosti i na sve one koji žele da se rekreativno bave sportom, normalno, ukoliko za to postoje uslovi. Prirodno da težište ostaje i dalje na kvalitetnom sportu i postizanje vrhunskih rezultata. Zanemariti ili sasvim isključiti rekreaciju značilo bi lišiti se izvesnih sredstava i udaljiti od kluba najbolje i najprivrženije prijatelje — a to niko ne želi.
P. VESNIK: Za mesec dana predstoji godišnja skupština JSD Partizan. Šta će ona novo doneti u radu Društva?
KORAĆ: Mi danas sasvim pouzdano možemo tvrditi da su stvoreni bitni preduslovi za dalji uspon Društva u celini. Logično je da svi klubovi nisu u jednakom položaju, postoje čak i osetne razlike, ali uspon većine povući će i one koji su u težem materijalnom položaju. Pa ipak, za nijedan klub se ne može reći da je bogat, da ima sve što mu treba, da je oslobođen briga za svakodnevnu egzistenciju. U ovome je upravo i suština napora koje moramo da učinimo — oslanjajući se na dostignuto, potražiti efikasna rešenja za dalje kretanje napred. Može se reći, naročito za Društvo u celini, da su mnoga postojeća rešenja prevaziđena, da sadašnji oblik organizovanja mora pretrpeti izvesne promene, da se rukovođenje mora modernizovati i učiniti efikasnijim.
— Mi već više godina tražimo najbolja rešenja i u tome uvek ne uspevamo, kako bi osigurali što bolje upravljanje Društvom. U razvijanju samoupravnih odnosa ostali smo na pola puta, a dosta česte izmene u organizaciji i načinu rada Upravnog odbora i njegovih tela otežali su nam sticanje neophodnih iskustava. Sve ovo tim pre, što je situacija u Društvu postala znatno složenija; većina klubova se znatno osamostalila, u nadležnost Društva uključen je i stadion JNA sa svim svojim problemima, izvršena je centralizacija nekih službi itd. Svi ovi i drugi problemi moraju do skupštine Društva biti temeljito razmotreni i rešeni, jer ići sa improvizacijama i polovičnim rešenjima objektivno znači kretanje unazad.
— Nije ništa novo ukoliko kažem da je u nekoliko klubova politika potrošnje u ozbiljnom neskladu sa realnim mogućnostima. Troši se više nego što se ima i što se uz maksimalne napore može obezbediti. Kada se zapadne u teškoće, a ovo je redovan epilog ovakve politike, traži se neodložna intervencija Društva, preti se ostavkama i optužuju upravni organi zbog nesposobnosti i neefikasnosti. Sa ovakvom praksom bezuslovno moramo prestati. Mogućnosti Društva za sada i u doglednoj perspektivi neće biti takve da može ozbiljnije intervenisati — što znači da se treba osloniti na realne mogućnosti i na osnovu njih graditi čitavu politiku. Skupština u ovom smislu trebalo bi takođe da zauzme jasne stavove.
— Novi akcioni program, koji će biti razmotren i usvojen na skupštini, mora polaziti od stavova i ocena sadržanih u pismu Predsednika SKJ druga Tita, rezolucije treće konferencije SKJ. U ovom smislu u toku su pripreme za širu analizu i kritičko preispitivanje stanja u JSD Partizan, kao i negativnih pojava, koje štete našem sportu uopšte. Ovako veliko društvo kao što je naše, raspolaže sa velikim potencijalnim snagama, koje mogu rešiti ne samo interne probleme i pojedine deformacije već i mnogo više doprineti bržem usponu Društva u celini. U ovom kontekstu, određeni napor moramo učiniti na razvijanju društvenog života na međusobnom približavanju klubova i svih sportskih radnika. Mi moramo pokušati da jednu ovako porodicu učinimo homogenijom i čvršćom.