GLAS SA TRIBINE
Primičemo se granici koja će za koji dan podeliti dve godine — Staru i Novu, i, utakmica — dve još, pa i fudbalske sezone — jesenju od prolećne. Predah izmeću dve sezone fudbaleri će iskoristiti — ko u pečalbi po Južnoj Americi, ko kod svoje kuće ili na koji drugi način. Navijači će svoj megdan preneti sa tribina stadiona u kafane, kod svojih kuća (ne mislim na odnose muž-žena) i, nadam se neće, na radna mesta, pogotovo ne u kancelarije. Uzavrela navijačka krv neće vriti kao u punoj sezoni, ali se neće ni sasvim ohladiti. Podgrevaće je priče o onom što je bilo, a pogotovo o onom što će biti.
Navijač je čovek dobre ćudi, on nije zlopamtilo. Koliko je puta na stadionu izlio žuč na svoje miljenike i zaklinjao se „Nikad više na fudbalsku utakmicu!“, a već je od ponedeljka brinuo za ulaznicu i sa istomišljenicima sastavljao tim za sledeći okršaj. Gori za svoj klub, učini mu se, pokatkad više nego igrač na fudbalskom terenu. Pa ga to i zaboli, uvredi ponekad. On kaže „Zar smo za ovo platili ulaznice!?“, a nije mu do novca, već do toga što se osetio prevarenim.
Navijač ume da prašta, beskrajno, reklo bi se čak. No, ipak, do jedne granice. Fudbaleri bi, pre svih, trebalo da misle na tu granicu. Treneri i ostali ljudi koji vode tim — isto tako.
Zato se navijač ljuti još uoči utakmice kada trener ili igrač da izjavu štampi: „Bićemo zadovoljni nerešenim rezultatom, jednim bodom…“
Trener misli o bodovima, igrač o premiji, a navijač — o igri! Navijač hoće da se uvek želi pobeda, i na svom i tuđem terenu. On neće taktiziranje, hoće borbu, izgaranje, pa ko bude bolji neka pobedi. Tada će mu biti lakše da pruži ruku i navijaču druge boje: alal vera, pobedili ste u velikoj borbi, ali su i naši igrali!
Proređene tribine na stadionima preteće opominju. Fudbaleri, treneri, ljudi koji vode naš fudbal — moraju voditi računa o granici koju pomenusmo u ovom tekstu! U igru, osim bodova, novca, taktiziranja i kombinovanja treba uneti i neke vrednosti koje, pre svega, ako ne i jedino, privlače publiku, a to je: borbenost, viteški odnos prema protivniku, izgaranje do kraja.
Tada se i posle izgubljenih bodova, navijači neće osećati poraženim.