Partizanov vesnik

List sportskog društva sa najvećim tiražom u SFRJ

Osnivač kupa šampiona

od

u

TRAGOM DOKUMENATA I LEGENDI

Godina 1955, koja nije bila ni malo berićetna za naš fudbalski klub u domaćim takmičenjima, donela nam je niz prijatnosti na internacionalnom planu. Mnogi bečki timovi su u prijateljskim utakmicama ubedljivo savladani. Ipak, sve je ostalo u senci Partizanovog proboja u prvom oficijelnom međunarodnom takmičenju među evropsku fudbalsku elitu. Bila je to godina kada je osnovano najveće klupsko nadmetanje koje je svet ikada imao — Kup evropskih fudbalskih šampiona!

Zanimljiv je već sam istorijat formiranja ove renomirane kompeticije, jer on najbolje ilustruje koliko je Partizan u toj prvoj poratnoj deceniji bio poznat i popularan van granica zemlje — popularniji od svih ostalih jugoslovenskih klubova. Naime, Kup evropskih šampiona (KEŠ) osnovan je sredinom 1955. godine, na inicijativu čuvenog francuskog sportskog lista „L‘ekip“. Ali za razliku od narednih godina, u kojima su u njemu startovali redovno šampionski timovi evropskih zemalja, u toj, prvoj, inauguracionoj godini organizatori su odlučili da u konkurenciju uključe ne oficijelne prvake ili osvajače kupa pojedinih država, već timove koji po njihovom ukusu i mišljenju uživaju najveći ugled u Evropi! Tako je iz Jugoslavije tu čast doživeo naš „crno-beli“ tim, koji je — uprkos činjenici što nije bio nacionalni prvak uključen među 16 timova osnivača koji su igrali u prvom Kupu šampiona za 1955-56. godinu! Uostalom, evo imena tih klubova: Sportinig (Portugal), Vereš Lobogo (Mađarska), Anderleht (Belgija), Servet (Švajcajska), Rotvajs — Esen (SR Nemačka), Hibernijan (Škotska), Real — Madrid (Španija), Đurgarden (Švedska), Gvardija (Poljska), Ajndhoven (Holandija), Rems (Francuska), Arhus (Danska), Sarbriken (Sar), Milan (Italija) i Partizan (Beograd).

Kocka je odlučila da se u prvom kolu naša ekipa susretne s prvake Portugala — Sportingom. Protivnik je bio potpuno nepoznat, pošto do tog trenutka ni naša reprezentacija a ni klubovi nisu imali nikakav kontakt s iberijskim timovima. Put u izvesnost, završio se trijumfom naših momaka. Prvi okršaj, u Lisabonu, 4. septembra završen je remijem (3:3), mada je Partizan dva puta bio u vođstvu. Egzibiciona igra Bobekove čete, ocenjena je superlativima, a evropska štampa je nagovestila da je beogradski tim jedan od favorita takmičenja.

Revanš odigran 12. oktobra u Beogradu, bio je veliki praznik svih prestoničkih ljubitelja fudbala i potpuni trijumf fudbalera našeg kluba, koji su, posle briljantne igre, zabeležili visoku pobedu (5:2) i tako se uvrstili u red najboljih osam klubova starog kontinenta koji su se probili u četvrtfinale! Junak lisabonskog starta u Kupu šampiona, a pogotovu uzvratnog susreta u Beogradu, bio je Miloš Milutinović, koji je igrao u životnoj formi. Na stadionu JNA on je bio tvorac pobede, jer je sam četiri puta zatresao mrežu portugalskog vratara! Bilo je to doba kada su Miloša prizivali u svoje redove najveći evropski timovi i kada ga je francuska štampa krstila od milja — „plavi anđeo“!

Sledeći protivnik koga nam je podario žreb, bio je isto tako enigmatičan kao i Sporting, takođe iberijski tim — Real iz Madrida. Partizan je bio u takvoj formi, da su ovi verovali kako će i ovu preponu preskočiti kao i prethodnu. Tada još niko u našoj zemlji nije znao pravu smesu španskog prvaka, još manje je iko mogao da poveruje da će baš taj tim biti pobednik prvog evropskog Kupa šampiona, a docnije i najslavniji, trofejima najviše ovenčan tim u ovom takmičenju.

Zato, a i zbog drame koju je doneo dvokružni sudar Partizana i Reala, ovi susreti će ostati zlatnim slovima upisani u istoriji našeg klupskog, ali i jugoslovenskog fudbala. No o tome ćemo ispričati detaljnije u idućem broju.