Predstavljamo vam naše nove članove: Blagoje Istatov je najveće pojačanje koje je Partizan dobio poslednjih godina
Oko njegovog transfera nije bilo nikakve buke. Došao je tiho a već sada je golman pred kim svi osećaju respekt. Na terenu ovaj gorostas među stativama deluje kao santa leda, miran, pun samokontrole, napregnut, spreman…
I van terena, u običnom razgovoru, Istatov je isti. Skroman, miran, malo govori… Čak mu je nelagodno kada treba nešto da kaže o sebi. Snažan je, visok, vitak, sa dugim rukama i reklo bi se da je otporan na sve nevolje. Međutim, nije tako. Ispod tog mišićavog oklopa fosforescira neka čudna topla svetlost, pa je taj neočekivani kontrast prvo iznenađenje koje čeka sagovornika.
Čezne za porodicom koja mu je ostala u Prilepu. Pre nedelju dana postao je otac (25), ali kćerku još nije video. Danas je podstanar u jednoj beogradskoj porodici. Do kraja godine trebalo bi da dobije stan od Partizana, pa da porodica opet bude na okupu.
Hvali se da je divno primljen u Partizanu. Svi su puni pažnje prema njemu, osvojio ih je svojom skromnošću i prosto srdačnošću. Istatov pojavom, oštrim crtama svoga muškog lica, posebno teškim vilicama, deluje ozbiljno, čak mrko. Međutim, ta spoljašnost vara. Blagoje je mio drug, voli ljude, ume da se šali i dobroćudno prima viceve na sopstveni račun. Saigrači su ga zavoleli i on to oseća.
Bivši rvač
Prvi kontakt dečaka Istatova sa sportom bio je vezan za strunjaču. Počeo je kao rvač. I tu je pokazao svoju obdarenost. Bio je dobar tehničar, gibak i spreman. Međutim, lopta ga je posebno privlačila. Tu „zlatnu udicu“ progutao je kao član podmlatka FK „Belasica“. Posle dve godine, sa 17 proleća iza sebe, otišao je u vojsku.
Po povratku bio je promovisan u prvotimca „Belasice“. Na jednoj prijateljskoj utakmici zapazio ga ja Niko Radović, ondašnji trener prilepske Pobede i tako je Istatov postao golman drugoligaškog tima.
Međutim, samo je tri dana bio u novoj sredini kada mu se dogodila nesreća: slomio je nogu na treningu! Posle oporavka stao je na gol ekipe iz Prilepa i od tada je više od pet godina bio nezamenljiv prvotimac ovog poznatog drugoligaša.
Istatov je bio i član omladinske reprezentacije Makedonije, pa golman reprezentacije Istočne grupe Druge lige, a zatim rezerva Hajdukovića u olimpijskoj reprezentaciji Jugoslavije.
„Rvanje je bilo samo trenutni blesak u mojoj sportskoj aktivnosti“, kaže novi golman Partizana. „Fudbal me je oduvek snažno privlačio. Od malih nogu sam Partizanov navijač. To nije nikakvo čudo, jer „crno-beli“ u Makedoniji imaju najveći broj simpatizera.
Mrkušić broj 2
Prototip modernog golmana u nas i u svetu bio je Srđan Mrkušić, član predratnog BSK-a i jugoslovenske reprezentacije (posle oslobođenja bio je vratar Crvene zvezde). Njegov specifični stil odbrane gola sastojao se u tome što nije branio na liniji gola, već je sprečavao protivničke napade intervenišući u šesnaestercu i van njega. Jednom je „Mrka“ na čuvenom Prateru u toku utakmice nekoliko puta izleteo do centra i u začetku gušio napade Austrijanaca. To je zaprepastilo Bečlije, koji do tada nikad nisu videli golmana sa takvim načinom odbrane gola.
Kasnije su Mrkušića počeli da podražavaju Mađar Grošić, slavni Lav Jašin, Gordon Benks, golman engleske reprezentacije ali su u svim tim intervencijama bili mnogo diskretniji.
Od naših golmana taj stil su najuspešnije interpretirali Ivan Ćurković i Perica Radenković, nekadašnji golman „plavih“ sa Karaburme i „Minhena 1860“. Međutim, Blagoje Istatov ima sve uslove da izgradi vlastitu taktiku odbrane gola i da se najviše približi Mrkušiću.
Koliko je Mrkin način odbrane gola bio uspešan najbolje se vidi i u ovom podatku. U vreme kada je Mrkušić branio gol Zvezde Partizan nikad nije pobedio „večitog rivala“ sa više od jednog gola razlike, dok su Lovrić, Krivokuća, Stojanović i ostali primali po pet, šest, pa i sedam golova od napadača Partizana.
Moderan golman
Blagoje Istatov ima sve uslove da bude naslednik Srđana Mrkušića. Snažan je, brz, prati akcije, neustrašiv je, izvanredno interveniše na sve visoko nabačene lopte i dobro procenjuje situaciju na terenu. Razume se, tu taktiku mora da usavršava.
ISTATOV: Ja nisam „linijaš“, ali sam do takvog načina odbrane gola došao vlastitim razmišljanjem. Niko mi nije ukazivao na to, već se sve u meni javilo spontano, možda me neki moj unutarnji osećaj, instinkt, nagoni da budem aktivan, da igram a ne da stojim pomiren na golu i da branim udarce.
— Verujem da ću u Partizanu napredovati. Još se nisam uigrao sa odbranom, nisam ni onaj komandant odbrane kakav sam bio u Pobedi. Ovde se još ustručavam. Plašim se da se saigrači ne naljute ako vičem na njih. Osećam da se još dobro ne sporazumevamo. Budišić mi uliva najveće poverenje. Ostali još ne. Ali, to je i razumljivo homogenost će doći kroz utakmice.
P. VESNIK: Da li ste osetili koliko je odgovornije i teže braniti u velikom klubu?
ISTATOV: Kako da ne. Eto, protiv Zvezde sam u početku, samo prvih pet minuta, imao tremu. Kad me igra ponese onda zaboravim na sve. Međutim, kada se izgubi utakmica u mojoj duši se uhvati neki led, tužan sam i toliko iznerviran da ne mogu da spavam.
P. VESNIK: Kažu da ste specijalista za penale?
ISTATOV: Da, uvek sam dobro branio udarce sa 11 metara. U kvalifikacijama sam odbranio tri penala u Dubrovniku, zatim nedavno protiv Atletiko Madrida i Zvezde. Ja pratim položaj tela i noge onoga koji izvodi udarac a kako imam brze reflekse i dobar odraz uspevam da zaustavim mnoge lopte.
Posle prvog razgovora sa novim golmanom Partizana najreljefniji utisak je da pred sobom imate zdravu, ničim nepomućenu sportsku ličnost, pravu antizvezdu.