Ovaj fudbaler već godinama stagnira i pored izvanrednih kvaliteta, pa bi bilo uputno probati ga na mestu beka
Stara je istina u fudbalu da se od osrednjeg napadača uvek može lako napraviti odličan odbrambeni igrač. Uostalom, za to imamo više primera iz prošlosti, a najeklatantniji je onaj koji je učinjen sa Vladimirom Durkovićem.
Miodrag Živaljević je kao junior doveden iz kragujevačkog Radničkog i slovio je kao izvanredno potencijalan fudbaler. I u početku je sve kazivalo da će to biti veliko pojačanje za „crno-bele“. Međutim sad je razuveren i poslednji optimista. Živaljević ne samo da nije napredovao za sve ove godine, već je stagnirao! Za to postoje dva razloga: ili se sa njim ne radi dovoljno i na potreban način ili ne igra na pravom mestu.
I pored toga što verujemo da bi on mogao biti odličan centarfor (razume se, uz određenu individualnu taktiku i izmenjen način igre u napadu!) pre bismo ga postavili za beka. Tu čak ne može biti promašaja! Pitanje je samo da li ima dobru tehniku oduzimanja lopti. Sve ostalo poseduje na najvišem nivou i, vremenom bi mogao postati i državni reprezentativac.
Živaljević ima izvanrednu brzinu, okretnost, sjajne reflekse, što znači odličnu brzinsku reakciju, prvorazrednu skočnost, oštar je, hrabar i sasvim je sigurno da bi u napadu — kada pred sobom ima veliki prostor — bio veoma koristan. Rečju, pravi moderan bek! Kompletan igrač odbrane, jer mu u navali smeta slab pregled i velika koncentracija na loptu i dribling što čini slabo kooperativnim igračem, već solistom, individualistom kome nedostaje rafinman jednog Miloša Milutinovića da bi bio to što Živaljević želi i kako igra.
Uostalom, takav pokušaj sigurno nije nikakav rizik!