IZ MOG ALBUMA
Kao rođeni Beograđanin, Čuburac, Minda je još pre osnovne škole počeo da juri za loptom po poljanama njegovog omiljenog kraja. Već tada je pokazivao darovitost koja ga je izdvajala od ostalih, pa je njegov kasniji odlazak u tim podmlatka predratnog BSK-a bio najlogičniji put.
Prvi trener mu je bio Nikola Marjanović — Grba, brat slavnog Moše. Napredak dečaka Miodraga — Minde Jovanovića bio je vrlo brz. Igrao je levog halfa. Imao je dobru tehniku, dug šut, odličnu igru glavom i vrlo istančan smisao za brzu igru (što je dokaz fudbalskog znanja!). Odlično je oduzimao lopte, dobro se postavljao, pa je bio jedan od najperspektivnijih igrača svoje generacije.
Sa 19 godina već postaje prvotimac, onog sjajnog tima beogradskih „plavih“ pored Mrkušića, Dragičevića, Glišovića, Valjarevića, Milorada Nikolića — Popca, Manole…
Posle oslobođenja jedno vreme je igrao za Metalac (današnji OFK Beograd) da bi prešao u Partizan i tu doživeo svoju punu afirmaciju i najlepše igračke dane. Skoro celu jednu deceniju je bio neprikosnoveni centarhalf „crno belih“. Za državnu reprezentaciju odigrao je 25 utakmica.
U Partizanu je pripadao onoj prvoj, nezaboravnoj generaciji koja je majstorstvom i fer-plejom oduševljavala fudbalske entuzijaste u zemlji i inostranstvu. Minda je kao igrač uživao veliko poštovanje. To je jedan od retkih odbrambenih igrača, koji se nikad nije služio grubošću i ostao je u sećanju kao fudbalski as viteškog držanja.
Dugo godina je kao trener profesionalac radio u Izraelu, pa se tim poslom i danas bavi. Neobično vredan, sačuvane svežine, sigurne intuicije i velikog iskustva danas podučava u Partizanu fudbalere svih kategorija.
Jedan drag lik iz blistavih dana Partizana i jugoslovenskog fudbala!