Za skok motkom, sport koji u nas nema mnogo pristalica jer su i rezultati prosečni, svaki talenat je dobrodošao, uliva nadu u bolje rezultate, a time, razume se, doprinosi i većoj afirmaciji te atletske discipline u celini.
Jedan od talentovanih skakača motkom je i Slobodan Glogonjac član atletskog kluba Partizan.
U 13-godišnjem dečaku — učeniku škole „Đura Đaković“, tadašnji trener vaterpolista i plivača, Peđa Stanojević, otkrio je talenat za skakačke discipline. Bez priprema Glogonjac je uskočio u ekipu škole, da bi na pionirskom prvenstvu Beograda osvojio prvo mesto u skoku uvis (165 sm).
Bio je to uvod u nove uspehe, u sledećoj godini ponovo je prvi na takmičenju mlađih juniora Beograda u skoku udalj. Tada ga je zapazio bivši atletski as, a ujedno trener skakača Partizana Rade Radovanović. I već 1962. sa 16 godina, postaje najmlađi član atletskog kluba Partizan. Gotovo dve godine je trenirao skok udalj, dok nije sasvim slučajno, posmatrajući treninge skakača motkom, napravo svoj prvi skok. Visinu od tri metra je sa lakoćom preskočio. I taj prvi, za početnike i te kako uspešan skok, zauvek ga je privukao i on je ostao veran skoku motkom punih osam godina. To je u isto vreme i osam godina vernosti svom matičnom klubu Partizanu.
Kako je njegov otac Miroslav, posle rata branio crveno-bele boje (prvak države u maratonu 1949) bila su razumljiva nastojanja Zvezde da i njegovog sina, koji se rezultatima u toj disciplini isticao, vidi u svojim redovima. Slobodan je i tada ostao veran Partizanu, u kome je učinio i svoje prve sportske korake i zabeležio prve vrednije uspehe.
Od tada dva puta je bio prvak Srbije, više puta prvak Beograda (gotovo bez konkurencije) i više puta branio boje reprezentacije Srbije i Beograda.
S malo treninga i gotovo trogodišnjeg odsustvovanja s atletske staze (zbog odsluženja vojnog roka i bolesti) vraća se ponovo svojoj disciplini. Jednom začeta ljubav prema visinama bila je jača od bolesti.
Na ovogodišnjem ekipnom prvenstvu države u atletici bio je treći iza Bošnjaka (Sarajevo) i reprezentativca Lešeka (Celje). Nešto kasnije bio je drugi iza klupskog druga Popovića na tromeču gradskih reprezentacija Zagreba, Sarajeva i Beograda.
Na obnovljenom dvomeču, ranije tradicionalnom susretu najvećih atletskih rivala u zemlji — Zvezde i Partizana, sredinom septembra, jedino su skakači motkom osvetlali obraz pobedivši svoje protivnike. Glogovac je preskočio 4 metra i plasirao se na drugo mesto. Istim rezultatom osvojio je takođe drugo mesto u dvomeču Partizan — Honved iz Budimpešte.
Nezadovoljan je onim što je postigao, (najbolji rezultat 4,20) jer su mu, po oceni stručnjaka, mogućnosti daleko veće. I sam veruje da bi sa više treninga pod rukovodstvom nekog stručnjaka, i sa kvalitetnijom motkom (što klub trenutno ne može da obezbedi) mogao da preskoči visinu koja odgovara njegovim sposobnostima, a koja bi značila nešto u toj disciplini.
To bi svakako bilo korisno, ne samo za ovog iskusnog sportistu, već i za klub Partizan.