Pored pozorišta i televizije njih uvek možete videti i na stadionu JNA: Poznati beogradski glumci: Mija Aleksić, Petar Banićević, Bora Todorović i pevač Vladimir Savčić-Čobi su već godinama vatreni navijači Partizana
Na pozorišnoj sceni i na malom ekranu bezbroj puta smo ih videli kako se smeju, raduju, tuguju. Ako hoćete da ih vidite u trenutku kada to nije gluma, već prava, pravcata radost ili tuga, dođite na stadion JNA i umešajte se u masu Partizanovih navijača. Preživeli su sve sjajne uspone i padove Partizana, i nikada nisu klonuli duhom, nikada nisu pomislili na neku drugu boju osim „crno-bele“. I sada, kada Partizanu ne cvetaju ruže, možete ih videti na stadionu jer, njihova vernost, kao i u svakog pravog navijača, nije uslovljena rezultatima, oni su mnogo dublje vezani za svoj klub.
A priznaćete: momentalno nije lako biti u koži Partizanovog navijača, navijača kluba koji se uspinjao do samog Olimpa i koji u svojoj istoriji retko imao stradanja kao što su ova poslednja. To najbolje oseća doajen beogradske pozorišne scene i omiljen lik mnogih televizijskih emisija i igranih filmova, Mija Aleksić, koji ovih dana slavi i tridesetogodišnjicu svog umetničkog rada.
„Radost jubileja pomutio mi je malo i Partizan“, rekao nam je popularni glumac ovih dana. „Za ‘crno-bele’ navijam još od osnivanja kluba, ali nikada nisam bio tako razočaran kao ovoga puta. Izgleda da nije samo lopta okrugla, već je i nešto drugo okruglo, pa na ćoše. Ali, razumite me, ovo je samo navijačka tugovanka zbog poslednjih poraza. Jedanput mora da krene. Odlaziću pa stadion JNA do tog trenutka, pa i posle toga. Čak i ako ne krene.“
Glumac Petar Banićević nije samo vatreni navijač Partizana, nego je ulio i junioru Banićeviću, sedmogodišnjem sinu Vladimiru, ljubav za „crno-belu“ boju.
„On je sada veći navijač i od mene jer, posle svakog poraza — plače“, rekao nam je Banićević. „Inače, ne pamtim od kada navijam za Partizan. Kadgod nisam zauzet nedeljom, eto me na stadionu. Mislim da sam navijač i to od onih pravih — onih koji nisu malodušni. Malodušnost navijača i te kako se oseća i u samoj igri fudbalera. Zato, poručujem svim Partizanovcima: ne klonite duhom, Partizan je bio i biće veliki tim…“
Bora Todorović, član Ateljea 212 i tumač mnogih simpatičnih uloga na malom ekranu je i član uprave F. K. Partizan. On će verovatno na sastancima ovih dana raspravljati i o poslednjem jako izraženom gnevu nekih neobuzdanih navijača.
„Dozvoljavam da su navijači popili i onu poslednju kap žuči“, kaže Bora, „ali, ono što su učinili nije način na koji reaguje pravi navijač. I meni je nekoliko puta došlo da bacim bombu na igralište, ali šta bi bilo kada bih to stvarno učinio? Ipak, i to je fudbal, ona igra koja pleni, raduje i često — ljuti. Navijajući za Partizan od malih nogu, prošao sam kroz sve te faze.“
Mnogi ljubitelji zabavne muzike dive se njegovom glasu. Poznati pevač, Vladimir Savčić-Čobi, koristi taj dar prirode i u neke druge svrhe. Grlati navijač Partizana ne pazi mnogo na note i ritam kada na stadionu bodri svoje ljubimce. Pored toga on je verovatno i najoptimističkiji raspoložen navijač „crno-belih“.
„Rekao sam da će biti šampioni i biće“, kaže simpatični pevač. „Pa, ljudi, imamo najkvalitetniji tim. Uostalom, ako ne budemo prvaci ove godine, bićemo sigurno iduće.“