Partizanov vesnik

List sportskog društva sa najvećim tiražom u SFRJ

Rađa se novi Jusufi

od

u

Kroki jednog asa

Ivan Golac silovito ruši i poslednji skepticizam, pa je u finišu jesenjeg dela na ubedljiv način potvrdio svoju darovitost

Odrastao je na Dedinju. fudbal je počeo da igra „od kada je prohodao“ a na stadion JNA je dolazio svakodnevno pre nego što je pošao u školu. Razume se, zaljubio se u Partizan. Uostalom, i da je živeo na nekom drugom kraju Beograda bio bi usmeren prema „crno-belima“, jer su u toj oficirskoj porodici svi pravoverni Partizanovci.

Njegovo drugovanje s loptom bilo je strasno i toliko neumereno da mu je dan počinjao i završavao se igrajući između improvizovanih golova. Odskakao je od svojih vršnjaka. Odlučio se da ode na prvi trening. Primio ga je Čedica Lazarević i odmah je uvršten u pionirski tim. Predao se fudbalu. Zatim je nenadno došla ona saobraćajna nesreća u kojoj su poginuli Belin i Lazarević.

Gubitak voljenog učitelja učinio je ono što niko nije očekivao: godinu dana nije dolazio na stadion JNA! Taj čisti, emotivni dečačić nije mogao da zamisli da sve bude isto, a da nema „njegovog trenera“.

Odlučio je da promeni klub. Pristupio je „Radu“ u kome je bio trener Nikola — Nidža Marjanović, brat slavnog Moše i jedan od onih pedagoga koji majstorski uči decu fudbalskoj pismenosti. Tu je Golac brzo napredovao. Igrao je desnog halfa za pionirski i juniorski tim, povremeno i desnu polutku.

U dresu sa brojem 7

Ivan Golac je vrlo brzo postao prvotimac „Rada“ i tri godine je bio nezamenljiv. Dugo je igrao i desno krilo. Na jednoj utakmici su ga zapazili Atanacković i Mirko Damjanović i pozvali da se vrati u Partizan. Juna 1970. godine potpisao je ugovor. Tog istog leta za trenera je u Partizan došao Gojko Zec. Treninzi su ga presekli. Nisu mu dozirali opterećenja, pa je svu snagu ostavljao na svakodnevnim vežbama. Igrao je dosta bezvoljno za mladi tim. Osećao je da mu se ne poklanja dovoljna pažnja.

Na jednoj prijateljskoj utakmici mladog tima Damjanović ga je postavio na mesto desnog beka. Igrao je sjajno! Debitovao je za prvi tim na utakmici protiv Dinama. Partizan je izgubio sa 2:0.

„Tada je situacija u timu bila teška“, objašnjava Golac. „Igrači su izgubili poverenje u Zeca. Meni je rekao da čuvam prostor, a kada je Senzen dao gol negde oko tačke jedanaesterca mene je okrivio. Tako sam se neočekivano ponovo našao u mladom timu, nisam bio čak ni rezerva. Belelo me je to što niko ne vodi računa o tome kako se lome srca i volja mladom igraču kada oseti da je ‘u autu’. Trebalo bi imati više takta, znati prići igraču, naći toplu reč utehe, ohrabrenja, jer svi mi volimo fudbal i želimo da igramo, pa treneri moraju delikatnije postupati.“

Igra svetlosti i senki

Promene u stručnom štabu ponovo su probudile njegovu nadu. Na pripremama u Rovinju vraćen je u tim da bi se četvrtom kolu opet našao na klupi za rezervne igrače. Ista slika se ponovila i posle priprema u Ulcinju: malo igra — više sedi na klupi!

„Ovog proleća sam odigrao samo tri utakmice. Posle poraza u igri sa Zagrebom (1:3) zamenjen sam u 25 minutu i tada je Kovačević rekao „da posedujem skromno znanje“. Kada sam to pročitao osećao sam se kao pokošen. Zar se to ne može reći na sastanku, već javno preko novina da se na taj način pravda neuspeh. Srećom davao sam ispite i odslušao 3. i 4. semestar na Poljoprivrednom fakultetu, pa sam u tome našao utehu.“

Interesantno je da se uporni mladić nije dao slomiti. Strog prema sebi nastavio je uporno da vežba. Zarekao se da će i stručnjake i novinare naterati da priznaju da su pogrešili u proceni njegovih mogućnosti. Veliki borac, dobre tehnike, okomitog driblinga, silovitih prodora, oštrog starta, jakog šuta i sa smislom za igru napredovao je iz dana u dan. Slabu skočnost i ne naročito dobru igru glavom zamenjuje dobrim postavljanjem, jer ima taktičku zrelost.

„Moj uzor je bio Jusufi, naš najbolji bek. Želim da tako igram!“

Inače, Golac pije samo voćne sokove, ne puši, ne zna šta znači noćni život. Obožava muziku. Ima hiljadu ploča u svojoj diskoteci. Druži se sa drugovima iz svoga kraja, onima sa kojima je rastao i koji za njega navijaju.

Golac je momak markantne razboritosti, zna šta hoće i sigurno je da će uspeti u svemu što je naumio.