U poseti Partizanovoj košarkaškoj školi: Posle samo četiri meseca rada pioniri „crno-belih“ osvojili treće mesto u Srbiji. — Četiri stotine dečaka i devojčica svakodnevno vežba u novoj hali Partizana
Na periferiji Zemuna, tamo kod Konjičke škole, u jednoj maloj neosvetljenoj ulici nalazi se neobično zdanje bez prozora sa visokim krovom i začuđuje retke prolaznike. To je novosagrađena hala košarkaša Partizana. Tek od kada su dobili krov nad glavom počinje da se realizuje davnašnja želja kluba: da ima svoju školu, da u pravom smislu reči stvara vlastite igrače, dečake koje će metodično, sistematski učiti košarku i voleti svoj klub.
Prisustvovali smo jedne večeri (a takve su sve) treningu mališana, u osvetljenoj hali sa erkondišnom živo su odskakale lopte, orio se glas trenera Branka Jokića, koji vodi oko 120 dečaka. Tu su još i ostali treneri: Dragan Šakota (84), Duško Stojičević (120), zatim Lučić podučava preko 50 devojčica i Borislav Ćorković — Reba, šef celog tog pogona vodi računa o 26 najstarijih i najperspektivnijih juniora.
Kako se vrši selekcija
Moderna košarka pre svega zahteva visoke igrače, pa je sasvim razumljivo što se pri odabiranju dečaka u ranoj selekciji vodi računa o predispozicijama u pogledu visine, snage, brzine, zatim tehnike, pa potom o smislu za igru, maštovitosti. improvizaciji…
Partizan ima u pionirskom timu dečake koji su rođen i 1958. godine a već su visoki kao čempresi: Zoran Koprivica (203 sm), Jovan Đešnić (197 sm) i Milenko Babić (195 sm). Razume se, svi su oni centri. Pored njih tu su i daroviti krilni igrači Bane Vukčević i Predrag Kos kao i ostali dečaci iz pionirskog tima, koji je posle samo četiri meseca treninga bio ravnopravan partner svim ostalim ekipama.
Predviđeno je da idućeg leta 50 najdarovitijih dečaka zajedno logoruje, odnosno priprema. Tu će biti sve selekcije i neumorno će se obučavati pod idealnim uslovima. Pored vežbe na kojima će se raditi osnovni elementi tehnike, zatim snage (sa tegovima i specijalnim medicinkama) igraće između sebe kako bi što više razvijali smisao za igru i maštovito dejstvovanje na terenu.
Patronat nad školama
Ozbiljnost koju Partizan pokazuje stvaranju tog rasadnika mladih talenata najbolje se vidi iz podatka da je klub preuzeo patronat nad svim zemunskim školama. Organizovao je prvenstvo škola. Svih četrnaest ekipa — finalista takmiče se između sebe za prvaka, a svaka dobija na dar loptu i druge prigodne nagrade kojima se nagrađuje najbolji strelac, najbolji igrač, najviši rastom, zatim su tu i nagrade i pohvale za profesore i nastavnike fizičkog vaspitanja. Te se utakmice igraju svake subote od 8 do 13.30 časova.
Svi ti napori, ta velika finansijska sredstva su u našim uslovima neophodnost za jedan veliki klub, koji želi da u bliskoj budućnosti ne diže pogled prema praznom nebu, već ka horizontu zemlje na kojoj sve bolji smenjuju bolje, mlađi one starije asove između koševa.
Taj rastanak mladih je još jedan dokaz zrele, dalekovide politike kluba koja ne želi jalovo čekanje slučajnosti, posezanje rukom za igračima drugih klubova, već da svoj poziv za sreću i uspeh nađe u vlastitom radu.
Ako samo jednom dođete pod te svodove gde ključa košarka, gde se mladost oblikuje, vi ćete otići sa smelom nadom za buduće dane, jer se tu, pred vama stvara podloga za to.