Rukometaši zabrinjavaju svojom oscilacijom forme: … Ali su „crno-beli“ neosnovano u drugom delu jesenjeg prvenstva posustali i sa vodeće pozicije pali na sedmo mesto!
U sportu se uvek nešto dešava, nema mirovanja. Ovih dana oči navijača Partizana širom su otvorene i vezane za sanaciju situacije u fudbalskom klubu, uspesima košarkaša i odbojkaša. Jedan kolektiv (moramo priznati — najviše svojom krivicom) našao se pomalo u zapećku. Reč je o rukometašima Partizana, koji u hijerarhiji popularnosti od strane navijača i štampe — ne zauzimaju neko zavidno mesto.
Ako bi vratili film događaja unazad, ponovo bi videli sledeće: rukometaši Partizana su u sezoni 1972/73. zaigrali u društvu najboljih. I pored ogromnih napora na kraju prvenstva su morali da napuste Prvu ligu. Tada nastupaju teški trenuci za ovaj kolektiv. Odlazi iz tima čak devet igrača, uglavnom nosilaca dotadašnje igre (Martinčević, Krivokapić, Stanić, Grubić, Čeh, Tomaš …). Dolazi i do smene trenera, jer umesto Mikija Stevanovića koji je četiri godine bio strateg ove ekipe, položaj prvog stručnjaka zauzima Vitomir Arsenijević, entuzijasta i rukometni radnik sa petnaestogodišnjim stažom, inače profesor u školi „Ivan Goran Kovačić“.
O događajima koji su sledili i o sadašnjem trenutku kluba, razgovarali smo sa trenerom Arsenijevićem, koji je između ostalog rekao:
„Odlaskom ključnih momaka, igrački fond nam je bio prilično oskudan. Uprava je učinila sve da dovede nove ljude, ali — osim golmana Kostića iz Pančeva, sve su to bili mladi i uglavnom anonimni igrači. Oskudicu kvaliteta smo pokušali da nadoknadimo dobrim pripremama koje su sprovedene iz dva dela, tako da smo start prvog dela takmičenja u Drugoj ligi dočekali spremni. To se ubrzo i rezultatski odrazilo — Partizan je posle sedmog kola bio na prvom mestu sa jedanaest bodova“.