Jedan od onih igrača, koje često novinari previde, je Dušan Kerkez, mogli bismo slobodno reći „čovek iz senke“ koji odlučuje mnoge duele.
Skroman prirodom svojom, smiren i na terenu i van njega, Kerkez je jedan od košarkaša kom se može dodati epitet i mudra mladića.
Došao je u Partizan iz Vršca još 1971. godine, njegov raskošni talenat zapazio je Ranko Žeravica, tadašnji trener „crno-belih“ i odmah ga uvrstio u svoju četu.
Imao je sreću da igra u ekipi koja je tri puta osvajala nacionalni šampionat. Sreću da igra s Dalipagićem i Kićanovićem.
I — ma koliko to paradoksalno zvučalo — istovremeno i nesreću da su mu upravo ova dva asa (uzgred: u to vreme oni su među sobom delili gotovo sve postignute koševe) bili i — glavni konkurenti.
— Teško je igrati toliko sezona samo po nekoliko minuta. Ali, šta se tu moglo? Njih dvojica su toliko odskakali da smo svi ostali bili samo neka vrsta surogata. To je slabe, — kaže Dušan Kerkez, — moglo da obeshrabri, da ih natera na promenu klupskih boja. Po prirodi sam strpljiv, čekam mojih pet minuta. Nastojao sam, a izgleda i uspevao, da ih iskoristim na najbolji način za ekipu. Konačno, nikad nisam ni želeo da se lično ističem. Od početka sam verovao, a i sad sam u to ubeđen, da se košarka može igrati samo zajednički, ma koliko „zvezda“ postojale u jednoj ekipi. Nije košarka nikakav individualni sport. Ekipa odlučuje o pobedi, pa i onda kad pojedincu pripadne najveća zasluga za trijumf.
Svestan je Dušan Kerkez i prolaznosti slave. Zato tvrdi da će već ove godine okončati studije na Višoj ekonomskoj školi, napustiti aktivno igranje.
— Ostao bih uz sport, ali kroz svoju struku, nikako kao trener ili „saputnik“ ekipa. Dolaziću da navijam — energičan je Kerkez.
Inače, srećno je oženjen sa Anđelkom koja je završila Prirodno matematički fakultet, a radi kao službenik.
— Porodični život je izuzetno važan za vrhunskog sportistu. Garantuje mu punu angažovanost i mir. Sreća i harmonična atmosfera u domu svom, konkretno u mom, dozvoljava mi da igram opušteno. Znam da me u kući očekuju toplina, ljubav, razumevanje. Zato i nemam vremena za razne „distrakcije“ mimo doma i košarke. Volim da mi se dođe u kuću. Volim da posećujem prijatelje. Ne i kafane…