KROZ NAŠU LUPU
Još nije pala tišina na poslednji meč između dva velika rivala. Detalji sa tog poslednjeg susreta Partizan — Zvezda (2:1) još će dugo biti tema razgovora među fudbalskim entuzijastima. Navijači „crno-belih“ naknadno se slade uspehom svojih ljubimaca, dok pobornici Zvezde nastoje da svoje nevolje zbog poraza stresu na sudiju Velibora Ljujića.
U fudbalu je tako: svi su u pravu, zavisi samo iz kog se ugla stvari procenjuju. Pristalice Crvene zvezde, po navijačkoj inerciji (a takvi su svi strasnici!), spremni su da zahtevaju poseban postupak prema sudiji Ljujiću. Možemo se složiti da arbitar nije bio na visini svoga zadatka. Međutim, istinoljublja radi treba reći da je glavni krivac za isključenje sa derbija, ipak, bek Jovanović. Da nije bilo njegovog brutalnog istupa i isključenja sigurno je da bi i ovaj susret „večitih rivala“ bio na „normalnom koloseku“. Tako se sudija Ljujić ne bi našao u otežanim okolnostima, pa čak ni pokušao da bilo šta kompenzira i ceo tok utakmice imao bi prave sportske okvire.
O toj „utakmici sezone“ bilo je dosta reči. Sigurno je da prikazani fudbal nije bio na nivou ugleda partnera. Ali, ne može se reći da je utakmica bila dosadna, neprijatna za gledanje, pa čak da nije imala i svoju dramatiku. Uostalom, već i sama važnost tih utakmica često oduzima akterima punu kreativnost, inhibira ih na određeni način, pa gledaoci dobijaju manje od onog što timovi vrede. Ali, ne treba zaboraviti da su baš ti dvoboji „ono pravo“; to su dueli u kojima gledaoci bivaju dovedeni u prave ekstaze, bilo da su u trijumfu ili porazu.
Partizan nije oduševio ali ni razočarao. Jedina zamerka može se staviti na dušu Bori Đorđeviću i drugovima što su se uplašili sopstvenog vođstva, što nisu želeli visoku pobedu, pa su umesto pritiska na protivnika, koji je već bio grogiran, išli na umrtvljavanje igre, na čuvanje svoje minimalne prednosti.
„Nismo želeli nikakav rizik“, uverava nas Đorđević. „Prošlo je vreme kada smo bili naivni i impulsivni, pa jurišali na gol Zvezde, koja nas je sa pojačanom odbranom sačekivala i na kontranapade pobeđivala. Bili smo zadovoljni sa vrapcem u ruci“.
Incident je ostavio svoju senku na derbi. No, ne možemo se složiti sa tako drastičnom devalvacijom kvaliteta tog susreta. Te jadikovke što je Zvezda ostala sa igračem manje vrlo su indikativne za jedan deo sportske štampe. Uostalom, u prošlosti dešavalo se više puta da je Partizan, baš u susretu sa tradicionalnim rivalom, ostajao sa igračem manje, pa se ne sećamo da je sudija bio izložen takvom bombardovanju, niti da je utakmica srozavana u takve ponore. U svemu izgleda da je neobično to što je Zvezda izgubila. Ali, krčag ide na vodu dok se ne razbije.
Ovom pobedom Partizan je trostruko dobio: prekinuo je jednu neprijatnu tradiciju, inkasirao blizu 150 miliona starih dinara i uverio se da ima brojnu publiku, koja mu veruje čim malo krene. Taj veliki odziv Partizanove publike (bilo ih je valjda, dve trećine!) je, čak, dragoceniji i od dva osvojena boda. Ta okolnost daje ovom uspehu posebnu dimenziju, koju fudbaleri ne smeju da zaborave. Naprotiv, to ih obavezuje da i u sledećim mečevima nastave sa ritmom pobeda, sve do poslednjeg kola.