Vaterpolisti Partizana odbranili su Kup Jugoslavije. Na finalnom turniru u beogradskom zimskom bazenu Banjica „crno-beli“ bili su bolji od trojice rivala — zagrebačke Mladosti, Jadrana iz Herceg Novog i Juga. Tako je Partizan po drugi put, tačnije rečeno koliko i postoji Kup Jugoslavije, osvojio trofej zagrebačkog sportskog lista „Sportske novosti“ — pehar koji se dodeljuje najmasovnijem jugoslovenskom vaterpolo takmičenju.
Kad smo pre početka nove sezone razgovarali s prvim čovekom „crno-bele“ vaterpolo čete, Vlahom Orlićem on je nagoveštavao kako će njegov tim u 1974. jurišati na sve trofeje u takmičenjima u kojima bude učestvovao. To znači da je plan višestrukog šampiona osvajanje Kupa Jugoslavije, prvenstva naše zemlje i, konačno, Kupa evropskih šampiona. Kup Jugoslavije već krasi prostorije Partizana. Sada su na redu nova iskušenja, nove prepreke da bi se konačno ostvario podvig nad podvizima. Ne treba zaboraviti da su vaterpolisti Partizana u prošloj godini osvojili Kup i prvenstvo, ali u finalu Kupa šampiona nisu imali snage i trofej je pripao spremnijem. To je i tema razgovora sa Vlahom Orlićem, čovekom koji je „alfa i omega“ Partizanovog vaterpolo kluba.
„Naša želja je da ostvarimo već pomenuti cilj“, kaže Orlić. „Međutim, želje su jedno, a stvarnost drugo. U vaterpolu pored spremnosti o konačnom uspehu odlučuju i mnogi drugi faktori. Samo jedna izuzetno kompletna ekipa u sklopu tih svih prepreka može naći najbolji put. Upravo onaj koji se zove pobedonosni“.
P. VESNIK: Znači li to da se može lako dogoditi da Partizan ne ostvari zamišljeni plan?
ORLIĆ: U svakom kolektivnom sportu faktor rizika je prisutan. Koliko je on primaran u vaterpolu zavisi od mnogih elemenata. Da ne govorim o sudijama koji su bez sumnje jedan od odlučnih elemenata, jer ni u jednom drugom sportu „ljudi u belom“ ne mogu toliko da odlučuju kao u vaterpolu. S druge strane, konkretno u vaterpolo Kupu šampiona velika prednost je na strani ekipe koja je organizator finalnog turnira. Mi smo, na našu žalost, već godinama eliminisani kao organizatori, čudnim odlukama Vaterpolo odbora LENA (Evropske plivačke federacije). Sve to kada se sabere, dokazuje da nije dovoljno imati jedino dobar i jak tim da bi se postigao željeni uspeh na internacionalnoj sceni.
P. VESNIK: Da li to znači da se samo nadate eventualnom uspehu, ali nikako ne garantujete podvig?
ORLIĆ: Rekao sam da rizik postoji, ali isto tako činjenica da je u ovom trenutku imamo potpuno zrelu ekipu za najveće podvige. Ako analiziramo svakog od igrača koji konkurišu za prvi sastav jasno je da se radi o izuzetno kvalitetnom timu. Marković je već godinama prvi čuvar mreže vaterpola u nas. O iskusnom Perišiću ne treba ni govoriti. Marović je posle jednogodišnje apstinencije iz nacionalnog tima potpuno drugi igrač. Belamarić i Rudić su standardni reprezentativci koji upravo pružaju maksimum. Njima se priključio i Antunović, dok je Stamenić malo razočarao. On je, doduše, kažnjen, pa po svemu sudeći na njega nećemo računati dobar deo sezone. Konačno, tu su Manojlović, vaterpolista koji nije rekao poslednju reč, i niz mladih i talentovanih igrača koji s pravom traže mesto u timu. Dakle, jedna izuzetno komponovana ekipa od iskustva i mladosti trebalo bi da ostvari zacrtani plan.
P. VESNIK: Kažu da se i Janković vraća?
ORLIĆ: Pored Perišića i Sandića koga nisam spomenuo u analizi, ali na koga sigurno računamo, i Janković pokušava da načini povratak vaterpolu. Koliko će uspeti zavisi od samog njega, ali činjenica je da se radi o igraču van serije — završio je Orlić.