IZ MOG ALBUMA
Kažu da je u svim ljudskim delatnostima neophodno potpuno predavanje poslu da bi dospelo do najviših sfera. Milutin Šoškić, „dete“ i golman Partizana to svojim primerom potvrđuje.
„Šole“ je bio strasnik fudbalske igre. Bezgranično je voleo klub i fudbal. Bio je fanatično vredan, maksimalno ozbiljan, odgovoran. Kao čovek — to je zbir vrlina. Karakteran, emotivan, druželjubiv, mio, topao, pun ljubavi „Šole“ je oko sebe širio poverenje i niko prema takvom liku nije mogao ostati ravnodušan.
Pisac ovih redova vodio je Partizan u vreme najveće krize (1964/65). Ljudi van kluba svojom destrukcijom podelili su ekipu, pa su stvorena dva tabora. Nad svim razmiricama, u kojima su igrači bili samo marionete, jedna ličnost je bila iznad toga. Za njega je postojao samo — Partizan. To je bio Milutin Šoškić. Bio je u Zadru u vojsci. Često smo telefonom razgovarali. Pomno je pratio sva zbivanja, hrabro je iznosio svoje mišljenje, slao je telegrame i u svim tim akcijama ostao je dosledan do kraja: mislio je samo na Partizan!
Kao golman dostigao je više nego što su mu stručnjaci to predviđali po talentu. Bio je golman koji je „sebe stvorio“. Nikad mu nije bilo dosta treninga, tražio je da se sa njim radi. Kao izraziti emotivac doživljavao je svaki meč. Nikada nije opuštenih nerava izišao na teren. Uvek su to bile razapete strune. Imao je odgovornost pred samim sobom, klubom i navijačima.
Bio je veliko ime u svetu fudbala. Trebalo je sa Partizanom otići u inostranstvo pa se tek tada moglo zaključiti da je „Šole“ golman međunarodne reputacije. Imao je držanje, bio je ličnost. Krasili su ga skromnost i ozbiljnost. Bio je pravi veliki star!