Osvrt na ekipno prvenstvo Jugoslavije u boksu: Milosav Popović sakupio najviše bodova, ali ni on nije u svim mečevima delovao najubedljivije. — Kada bi se takmičari ocenjivali samo po hrabrosti Nešić bi bio ubedljivo prvi. — Tokom takmičenja stalno smo se osipali da bismo na kraju ostali bez ravno devetorice prvotimaca. — Peto mesto je ipak neuspeh
Dugo smo jurišali na titulu. Izmakla nam je posle neočekivanog poraza od Budućnosti u Beogradu. Bilo je realno da kasnije sačuvamo treću poziciju. Ali, i ona nam je izmakla posle još manje očekivanog debakla protiv Topličanina u poslednjoj rundi na Stadionu JNA. Završili smo na petom mestu među 10 prvoligaša u Istočnoj grupi. Slobodno se može reći da je to neuspeh.
Pored toga što smo imali neujednačenu ekipu, večito kuburili sa muva, bantamom i poluteškom ili teškom kategorijom, veliki hendikep je što u timu nije bilo pravog asa. Ili još bolje rečeno istinskog vođu, sposobnog da osokoli ostale i izvadi kestenje iz vatre kada zatreba.
Milosav Popović je osvojio najviše bodova. Međutim ni on nije u svim mečevima ispunio očekivanja. Pružio je nekoliko vrlo bledih partija. Izgleda, ipak, da kriza koja ga je uhvatila krajem prošle godine polako prolazi.
Svetomir Belić dugo je odsustvovao zbog povrede. Kasnije je vredno sakupljao bodove, da bi na kraju misterioznim nestankom posle merenja za meč sa Topličaninom sve bacio u vodu. Prvi put u karijeri poražen je 6ez borbe i to od protivnika koga je na njegovom ringu deklasirao.
Fahrija Šekularac bio je ubedljivo prvi na rang-listi naših najboljih boksera sve do pet kola pre kraja takmičenja. Tada je ponovo počeo da se ponaša neozbiljno. Odbio je da nastupa u lakoj kategoriji i na pojedinim mečevima pružao daleko manje nego što može. Takav pristup sportu već ga je koštao mesta u nacionalnom timu i najmanje dve titule prvaka države.
Aleksandar Popović posle prvenstva Evrope, odnosno povratka u Loznicu, nije imao ni volje ni mogućnosti da dalje napreduje. Završio je takmičenje bez poraza, ali ono što je prikazao nije dovoljno za mladića njegove darovitosti.
Kada bi se boks cenio samo po hrabrosti Dušan Nešić bio bi sigurno šampion nad šampionima. Uvek pouzdani borac nije se libio da za potrebe kluba izađe na megdan ni sa znatno snažnijim i po kilogramima težim protivnicima. Šampionska perjanica ne bi bila samo san za naš klub da imamo još nekoliko Nešića.
Sreća je što je gong označio kraj, što maratonsko prvenstvo nije potrajalo još neku sedmicu. Pitanje je da li bismo se u tom slučaju izborili i za opstanak. A, to nije ni malo čudno kada se zna da smo tokom takmičenja, računajući kažnjene apstinente u poslednjoj rundi Belića i Ilića ostali bez ništa manje nego devetorice prvotimaca! Sve su to manje više borci koji bi imali mesto u većini prvoligaških ekipa. Ubeđen sam da bi na našem mestu drugi kolektiv prošao još gore što se plasmana tiče.
Nevolja je u tome što ni među poletarcima nema pravih naslednika. Istina, Nebojša Petrović obećava puno. No, njemu je neophodna najmanje još jedna sezona da stekne odgovarajuće iskustvo. Imamo poverenja i u Nenada Simića. I njemu, međutim, nedostaje isto što i već standardnom članu prve ekipe Petroviću. Dvojica darovitih, nažalost, premalo je za očekivanje vedrije budućnosti.
| br. | takmičar | prisustv. | pobeda | nereš. | poraz | bod. |
|---|---|---|---|---|---|---|
| 1 | M. Popović | 18 | 13 | 2 | 3 | 28 |
| 2 | S. Belić | 13 | 12 | 0 | 1 | 24 |
| 3 | F. Šekularac | 16 | 10 | 4 | 2 | 24 |
| 4 | A. Popović | 12 | 11 | 1 | 0 | 23 |
| 5 | D. Nešić | 16 | 8 | 5 | 3 | 21 |
| 6 | D. Nikolić | 14 | 8 | 3 | 3 | 19 |
| 7 | M. Maletić | 18 | 5 | 3 | 10 | 13 |
| 8 | J. Nikolić | 5 | 4 | 0 | 1 | 8 |
| 9 | D. Ilić | 13 | 3 | 0 | 10 | 6 |
| 10 | Ž. Damjanović | 9 | 2 | 1 | 6 | 5 |
| 11 | N. Petrović | 5 | 2 | 0 | 3 | 4 |
| 12 | D. Lakićević | 6 | 1 | 1 | 4 | 3 |
| 13 | D. Živković | 1 | 1 | 0 | 0 | 2 |
| 14 | Lj. Smiljanić | 3 | 1 | 0 | 2 | 2 |
| 15 | S. Radojević | 13 | 0 | 1 | 12 | 1 |
| 16 | M. Šoškić | 3 | 0 | 0 | 3 | 0 |