Burnim aplauzom svih prisutnih na 14. Skupštini našeg društva, pozdravljena je jednoglasna odluka delegata o prijemu Ragbi kluba, kao njenog dvadeset drugog samoupravnog člana. Time je definitivno ispravljena apsurdna, jednu deceniju, teška nepravda naneta autentičnom šampionu koji je u jeku slave i moći odjednom nestao iz naše sredine! Bila je to mala ali zaslužena satisfakcija samopregornim ragbistima, koji su iako od svih napušteni, ostali verni imenu društva koje su sa ponosom nosili. Ostaje da bude zapisano u analima društva, kako je verna grupa ragbista upornom voljom i ljubavlju prema svome klubu uspela da nadjača sve „scile i haribde“ i posle jedanaest godina izbrisani klub iz „spiska živih“, vrati u toplo okrilje voljenog društva!
Za vreme svoje desetogodišnje aktivnosti, Ragbi klub je poneo pregršt epiteta i titula, koje mu i danas služe na čast. U istorijatu ragbi sporta kod nas, velikim slovima zapisano je ime Ragbi kluba Partizan, kao prve domaće ragbi ekipe, osnovane još krajem 1953. godine. Prvi meč domaćih ragbi ekipa odigran je 1954. godine, kao uvertira u Paraćinu a premijera 1. maja u Beogradu na stadionu JNA. Oba puta sastale su se ekipe Partizana i Radničkog i na oba meča pobedili su naši ragbisti. Krajem te godine osvojili su prvo mesto na prvom domaćem zvaničnom takmičenju, Kupu Oslobođenja Beograda. Ubrzo postaju pravi šampioni sa svim atributima. Prvaci države tri puta za redom 1959. 1960. i 1961. godine osvajači Kupa Jugoslavije, pobednici na mnogim domaćim takmičenjima, dok na stranim terenima gotovo da nisu znali za poraz. Nadaleko su čuveni pobedonosni pohodi u Francusku, zemlju ragbija, Poljsku i Italiju gde iz Torina donose crno-beli prugasti dres koji uskoro postaje tradicionalna boja društva. Daju najveći broj igrača za reprezentaciju Beograda kao i za prvi državni tim. Često igraju na stadionu JNA u okviru većih sportskih priredbi, kao i predigru fudbalskom klubu. Retrospektivno gledajući to je mali deo aktivnosti i veličine ovog u svakom pogledu uzornog sportskog kolektiva. I kako apsurd i paradoks obično idu zajedno, tako je i Ragbi-klub u momentu svoje najveće slave i veličine gotovo preko noći nestao sa sportske pozornice i iz vašeg društva a da se niko tada nije za pitao — zašto?!
Nekako gotovo u isto vreme, prva generacija igrača zbog odlaska u JNA, završavanja studija i zaposlenja napušta aktivno igranje a tadašnji predsednik kluba Sveta Mitrović sa preostalim igračima i članovima uprave ne uspeva da održi klub već dozvoljava da se konačno ugasi tokom 1963. godine. Tako je od tada prošlo ravno jedanaest godina i svo to vreme tinjala je žarka želja prve generacije za obnovom kluba i njegovoj rehabilitaciji, dok se nije razbuktala pozivom veterana Zagreba na revanš meč posle dvadeset godina. Posle meča, još u Zagrebu, ne čekajući povratak kući, veterani formiraju inicijativni odbor sd oko pedeset bivših igrača iz slavne ekipe, organizuju osnivačku, odnosno „obnoviteljsku“ skupštinu kluba i konačno bivaju ponovo primljeni za člana društva.
„Okovani Prometej“ našao je snage da se oslobodi stega i da kao Feniks izraste iz pepela. Dileme više nema, kao ni sumnje u garanciju slavnih igrača, sada rukovoditelja, da će uskoro stvoriti novu ekipu, svoju dostojnu zamenu u sportu koji kod nas polako ali sigurno stiče sve veću popularnost, kakvu su davno prevazišle mnoge zemlje Evrope i sveta u kojima je sada ragbi prvi sport!
Na nama je da ovim divnim ljudima, dokazanim privrženicima našeg društva, pomognemo i zaželimo od sveg srca puni uspeh u radu na povratku Ragbi-kluba starim zvezdanim stazama slave i uspeha na ponos i diku našeg društva i svih njegovih klubova.