ONI SU BRANILI DRŽAVNE BOJE
Miloš Milutinović:
- Rođen: 1933. godine
- Igrao na mestima: desne polutke, centarfora i desnoga krila
- Reprezentativac: 33 puta
- Klubovi: Partizan, OFK Beograd, Bajern Minhen, pariski Rasing i Stad Frans
Kada neko počinje fudbalsku karijeru na način kako je to ostvario Miloš Milutinović onda je neminovno da takav igra postane fudbalski Šekspir.
Miloš je kao dečak iz Bora došao na trening omladinske reprezentacije Jugoslavije. Tada je prvi put video Beograd i oduševio Beograđane već na prvoj utakmici. Igrao je nadahnuto i tako vešto kao da su ga učili najveći pedagozi. A, on je bio gotovo samouk. Sve što je znao i umeo dala mu je priroda, jedna izuzetna obdarenost. Bio je golobrad momčić, a igrao je sa zrelošću koja je fascinirala.
Na omladinskom turniru UEFA u Kanu reprezentacija Jugoslavije je 1951. godine osvojila titulu prvaka Evrope. Najbolji igrač tog turnira bio je Miloš Milutinović!
Odjednom su svi klubovi želeli da vide tog mladića u svojoj sredini. Partizan je bio najveštiji i najbrži i Miloš je došao na stadion JNA. Tako je počela jedna velika karijera.
Milutinović je na prečac osvojio ljubitelje fudbala u našoj zemlji. Igrao je sa takvom elegancijom i lakoćom da se pred njegovim ostvarenjima ljubitelj fudbala morao diviti bez obzira na klupsku opredeljenost. Miloš je bio zaljubljenik loptu, umeo je s njom da učini sve što zaželi, a birao je uvek ona najteža, najbolja i najefikasnija rešenja. Milutinović je bio sjajan organizator igre ali još bolji realizator. „Pakovao“ je ali i pobeđivao golmane.
Ceo fudbalski i životni put ovog sjajnog igrača bio je prava drama. U 25 godini je opasno oboleo. Prešao je iz Partizana u OFK Beograd kada je ovaj bio član druge lige. To je bile senzacija za ono vreme: najbolji igrač Jugoslavije u timu druge lige! Ali, Miloš je ostao samo godinu dana na Karaburmi. Pomogao je „plavima“ da se vrate u elitno društvo i otišao u Švajcarsku na operaciju.
Oporavljen i zdrav zaigrao je za minhenski Bajern da bi otplatio svoju operaciju. Reprezentativac, koji je u kasu FSJ uneo milione morao je da „odradi“ ono što je predsednik kluba uložio za njegovo skupo lečenje.
Ali, jedna velika karijera nije prekinuta. Miloš je nastavio da oduševljava gledaoce u Parizu. Bio je član elitnog Rasinga i kasnije Stad Fransa. Imao je evropsko ime. Ostao je neostvarena želja gospodina Bernabea, predsednika Real Madrida, koji je želeo da u svom timu vidi Miloša i nije postavljao pitanje cene. Ali, tada su bili drugačiji odnosi u našem fudbalu i to je bilo neizvodljivo.
Milutinović je po povratku iz inostranstva jedno vreme još igrao za OFK Beograd. I tada pod pritiskom godina, dokazao je novim mladim gledaocima kakav je hudožestven igrač bio, koliko je mnogostruko njegovo znanje i sa kakvom se eminentnom veštinom može igrati fudbal i u vreme kada surovost dominira.
Postoje igrači koji su zbog onoga što su dali ušli u istoriju. Miloš je otišao još dalje: postao je legenda! Savremenici ga nikad neće zaboraviti. Pripada onom najužem skupu velikih nezaboravnih igrača zajedno sa Bobekom, Rajkom, Čikom, Bearom, Vukasom, Zebecom…
Milutinović je prestao da igra ali je ostao u fudbalu. Posvetio se trenerskom pozivu. Učio je veštini loptanja igrače „plavih“ leskovačke Dubočice i zrenjaninskog Proletera. Sve neslavna imena, za takvu veličinu. Ali, Miloš je hteo da počne kao i svi drugi; hteo je sebi i drugima da dokaže da će i u pedagoškoj strani ovog sporta biti tako velik kao što je bio igrač!