ONI SU BRANILI DRŽAVNE BOJE
Zvezdan Čebinac:
- Rođen: 1940. godine u Beogradu
- Igrao: od 1954. do 1972.
- U klubu: Partizan, Crvena zvezda i FK Nirnberg (SR Nemačka)
- Na mestu: desnog krila
- Reprezentativac: 17 puta
- Zanimanje: profesionalni fudbaler
Rođen u izrazito sportskom braku, od oca Ćire Čebinca nekada poznatog fudbalera predratnog BSK-a i majke Zrnke Krajinović proslavljene atletske rekorderke našeg doratnog sporta, kao brat blizanac takođe izvanrednog fudbalera-reprezentativca Srđana Čebinca, specifičan fudbalski fenomen Zvezdan Čebinac imao je sve preduslove da dosegne najviše visine fudbalskog neba. Doda li se tome da je imao sreću da se razvija i stasa u društvu legendarnih Partizanovih „beba“, pod stručnim nadzorom tvorca ove mitske čete, izvanrednog pedagoga Florijana Matekala, onda je tim sve rečeno o jednom od najizuzetnijih talenata koje je naš poratni fudbal imao.
Reč „fenomen“ i reč „talenat“ se nekako međusobno isključuju, pa će se čitalac posle ovakvih karakteristika Zvezdanove fudbalske zvezde možda naći malo u čudu. Ipak čuda nema ili još bolje — čuda ima! Zvezdan Čebinac je upravo to specifično fudbalsko čudo koje je završilo karijeru kao neponovljiv fenomen, ali istovremeno i kao talenat koji se nije iskazao do kraja!
Fenomenologija Zvezdana Čebinca krila se u najplemenitijim osobinama koje su mu bile prirođene i koje se nisu mogle naučiti ni u jednoj fudbalskoj školi. Imao je izvanrednu brzinu i neulovljivu fintu, idealan centaršut s krilne pozicije kojim je uvek gađao i pronalazio najbolje postavljene saigrače (u kome mu je ravan bio jedino Džajić) i neverovatno precizan i jak udarac na gol obema nogama. Sve to bilo je dovoljno da ga učini najboljim desnim krilom u našem poratnom fudbalu, pa ipak on to nikada nije postao, niti je ugrozio primat Tihomiru-Bati Ognjanovu, iako je bio nesumnjivo darovitiji od njega.
Razlozi: odsustvo ambicija kakvo se retko sreće, indolentnost i neborbenost koja je graničila često s kukavičlukom i pored svega toga još i potpuno neprofesionalan odnosu prema fudbalu, igri i ekipi. Koliko je samo puta odustao u poslednji čas od odlučujućeg meča za klub samo zato što mu nije kovenirao raskvašen, kaljav teren, preterana žega ili hladna košava! Avionom nije iz principa putovao, a isto tako ni na prijateljske utakmice u unutrašnjosti. Od direktnih duela je zazirao, a pred iole oštrijim protivnikom polagao je oružje iako je znanjem mogao da se poigrava sa svakim.
Ćud je donekle promenio tek kada je morao, kada se obreo na zagraničnoj profesionalnoj pijaci nogu, gde nisu imali razumevanja i strpljenja za njegove hirove. Zato je svoje najbolje partije davao u dresu FK „Nirnberga“, kome je svojom virtuoznom igrom doneo čak i titulu „majstora“. „Čebi“ bio je ljubimac zapadnonemačke publike i prema jednodušnoj oceni stručnjaka jedan od najvirtuoznijih inostranih fudbalera koji se ikada pojavio na terenima Bundes lige.
Nažalost u dresu matičnog kluba Partizana, (a pogotovu Crvene zvezde) iako je pružio niz veličanstvenih igara, nikada nije „grizao“ tako angažovano kao u zagraničnom profesionalizmu. Da je bilo obrnuto, Zvezdan Čebinac bi sigurno proslavio i zlatni jubilej u nacionalnom dresu i u uspomeni domaćih ljubitelja fudbala ostao bi večno kao najbolji desnokrilna napadač koga smo ikada imali!