Košarkaši misle na budućnost: Pokroviteljstvom nad osnovnim školama Partizan je stvorio široku bazu za selekciju novih talenata
Košarkaškim kuloarima prostrujala je vest da je SOFK-a grada kaznila Partizan oduzimanjem dotacija, zbog navodnog „slučaja Kićanović“. I poslednjem laiku je jasno da ovaj takozvani „slučaj“ niti postoji niti je ikad postojao! Taj „slučaj Kićanović“ je tendenciozno iskonstruisan od strane nekih ljudi (da li i kolektiva?) koji satisfakciju svojim srušenim iluzijama („Kićanović je prvo potpisao pristupnicu za Zvezdu!“) vide u ovakvim pakostima. Pravi se problem ni iz čega, indirektno se oduzima pravo jednom mladom čoveku da sam odluči o sredini u kojoj će živeti i raditi. A pritom se zaboravlja Živković i Baralić, i poziva na „džentlmenski sporazum“ i paragrafe samo kada je u pitanju Dragan Kićanović. Čudno!
Želeli smo stoga da razgovaramo sa sekretarom košarkaškog kluba, Tomom Šatarom. Interesovalo nas je gde odlazi taj novac koji se svake godine dobija od SOFK-e grada?
ŠATARA (bez žuči objašnjava): Prvo želim da naglasim da mi ništa zvanično o tom uskraćivanju dotacija nismo do sada dobili. Ukoliko je vest tačna, to je slučaj bez presedana. Radi se o 15 starih miliona, a ta suma bi otišla na unapređenje juniorske košarke. Partizanovu orijentaciju u poslednje tri godine najbolje je izrazio naš predsednik Slavko Zečević rečima: „Sa Kićanovićem je stavljena tačka na dovođenja igrača iz drugih klubova.“
P. VESNIK: Koliko se sredstava ulaže u početnike i mlađe igrače?
ŠATARA: O tome neka svako sam izvede zaključak. Ja ću vam navesti samo deo onoga što Partizan ulaže za unapređenje i popularizaciju košare. Sada imamo više selekcija pionira, mlađih i starijih juniora, početnika, a radi nam i škola ženske košarke. Svi ti dečaci i devojke imaju obezbeđene optimalne uslove života i treninga. Za rad koristimo (i plaćamo) halu na Novom Beogradu, salu u Zemunu i dve osnovne škole. Leti naši tereni na Kalemegdanu rade po ceo dan i dostupni su svima. Prošle godine smo organizovali prvenstvo škola u Zemunu gde smo podelili 20 lopti. Sličnih turnira je bilo više. Organizovali smo saradnju sa svim školama na Novom Beogradu, a istoimeni klub je pod našim patronatom i sve njihove troškove mi plaćamo. Prvi tim se odaziva svakom pozivu i igra besplatno utakmice širom Srbije. Školama sa kojim sarađujemo delimo besplatno ulaznice. Imamo i svoju masovnu školu košarke i još mnogo to ga bi se moglo navesti. Kolika su tu sredstva potrebna?
P. VESNIK: Pomenuli ste masovnu školu košarke?
ŠATARA: Ta zamisao je potekla od Ranka Žeravice. Mi smo postigli dogovor sa osnovnim školama širom Beograda, da određen broj nastavnika radi sa dečacima koji žele da igraju košarku. U tu akciju je uključeno više stotina mališana. Njima je omogućen stručan rad i svaki od tih dečaka kad jednog dana pokaže veći smisao za košarku može da dođe u Partizan. Ti nastavnici rade i kontaktiraju sa nama iz kluba i među sobom, mi im omogućavamo da budu upućeni u sva zbivanja savremene košarke.
P. VESNIK: Kažite nam nešto prodobnije o situaciji sa ženskom ekipom?
ŠATARA: Naša ženska ekipa se pre dve godine rasformirala zbog nedostatka sredstava. Međutim, naš poznati košarkaški radnik Sonja Mladenović je izradila čitav jedan elaborat o tome kako se može raditi sa ženskom ekipom pa da troškovi budu neznatni u odnosu na one ranije godine. Naša, ženska košarka sada ima masovnu bazu, a prvi tim igra u Srpskoj ligi.
— Posebno bih hteo da istaknem da su nam veliku pomoć u radu pružili roditelji dece koja kod nas treniraju. Dragoljub Babović i Jovan Desnica svojim kolima prevoze devojke u mesto odigravanja utakmice. Roditelji naših juniora Huseinspahića, Koprivice i Babića našli su neophodna sredstva da se na terenima na Kalemegdanu postave reflektori, da bi juniori mogli i uveče (posle škole) da treniraju. Zaista, divni gestovi“, rekao je na kraju našeg razgovora Toma Šatara.
Ne moramo pozivati dijalektiku u pomoć da bi se dokazalo kako će kvantitet da preraste u kvalitet. Naš košarkaški klub sa ovakvom orijentacijom i radom ima ružičaste horizonte.