U Post festumu minulog šampionata Jugoslavije
Orkan koji je duvao pupih četrnaest nedelja najzad se smirio. Na tom svom putu „oduvao“ je u drugu Ligu šest klubova, Slavija i Budućnost odoleli su svim naletima olujnog vetra i na kraju zauzeli prva mesta u svojim grupama.
Na toj vetrometini Partizan je dugo bio u situaciji da se grčevito bori za goli život. Na kraju za dlaku je izbegao najgore, za samo jedan bod, zlata vredan, nije doživeo onu sudbinu od pre pet godina kad je sticajem raznih okolnosti morao u drugoligaško društvo.
Peto mesto u istočnoj grupi Prve savezne lige objektivno mršav je bilans. Za ekipu u kojoj boksuje jedan Svetomir Belić, Milosav Popović, Fahrija Šekularac, Jovan Nikolić i Miodrag Kilibarda, sve asovi reprezentativnog kalibra, to je nezadovoljavajuće. Takva ekipa morala je da se bori za šampionsko postolje. U 14 kola samo pet pobeda, dva nerešena rezultata i čak sedam poraza nisu i ne mogu da budu pravi odraz vrednosti. Sopstvene slabosti imaju dobar udeo u toj rezultatskoj pasivi. Nespremnost, nedisciplina ponekad, samouverenost, koja se nekoliko puta grubo osvetila.
Ono subjektivno, to su arbitri. Jednom rečju u minulom prvenstvu zaverili su se protiv Partizana. U poslednjih sedam kola, praktično u jesenjem delu prvenstva, zahvaljujući neobjektivnosti ljudi u belom izgubljeno je čak šest bodova. Ono što se dešavalo u mečevima protiv Kablova, Topličanina i Budućnosti i prištevskog Radničkog zaista je nedopustivo. Utisak je da bi i vrhovni forum, u ovom slučaju BSJ, trebalo da interveniše i ispita razloge takvog odnosa arbitara prema klubu koji je sigurno najuspešniji u istoriji jugoslovenskog pesničenja. Tih šest, grubo rečeno, otetih bodova, izraženo cifarski znače da je Partizan umesto peti mogao da bude treći, ali suštinski on je izgubio mnogo više. Poverenje prema onima koji dele pravdu, a činjenica da se samo vodilo računa ko će suditi i kako će suditi umanjili su ubojitu moć inače veštih i snažnih momaka u „crno-belim“ dresovima. U takvoj atmosferi teško je nadmetati se i maksimalno koristiti svoje objektivno ne male mogućnosti.
Zbog toga zaključak se sam po sebi nameće: zlatna sredina u jugoslovenskom najelitnijem društvu za ekipu koja po kvalitetu vredi mnogo više ne može biti zadovoljavajući. plasman, ali s obzirom na klimu i odnose koji vladaju u ovom takmičenju više se nije moglo ni ostvariti.