Odlazak Ćurkovića i Katića nije jedini razlog što je Partizan u slabijoj formi nego jesenas
Slom na startu, stoički podnesen, relativno brz oporavak — to su telegrafski sažeti utisci o fudbalerima Partizana na startu prolećnog dela prvenstva. Stabilizacija forme, danas već uočljiva, ipak je ostavila neke pukotine u igri. Da li su Ćurković i Katić jedini uzroci te relativne nemoći, da li je došlo do opuštanja tima?
Pitanja su to koja lebde na usnama mnogih navijača. I, odgovor je teško naći. Jer, Antić je solidna zamena, Marković na momente brani odlično. Nesigurnost ostaje, ali ne i klice nepoverenja u dvojicu novopečenih prvotimaca.
Pa, šta je — onda — razlog da Partizan u odbrani nije siguran, da u napadu nije ubojit, kao jesenas? Odlazak dvojice sjajnih igrača sigurno je ostavio teže posledice na psihološkom planu, nego na konkretnom učinku na terenu. Ipak, po našem mišljenju, to je samo periferan momenat. Glavni je u nečem drugom. U podatku o kojem ni trener Zec ne želi da govori. Jednostavno, mladi stručnjak se plaši i od pomisli na taj hendikep. A on se zove — povrede!
Malo ko zna da je trener Partizana noć pred meč sa OFK Beogradom, umesto da analizira igru protivnika i odredi konkretne zadatke svojim igračima, morao da kalkuliše, rizikuje i misli o tome da li ima 11 zdravih igrača! Da je igru počeo sa tri rekonvalescenta!
Ljudi koji vode brigu o zdravlju igrača, prema medicinskim zahtevima, sigurno bi predvideli odmor za pojedince. Ali, kako i kada „crno-beli“ imaju na raspolaganju jedva petnaest prvotimaca!? Koga da trener izostavi od osmorice (!!), koji u poslednjih desetak dana ne mogu reći da su potpuno zdravi?!
Zec o tome ne želi da priča. Veliki je protivnik da se i pominju vrste povreda, jer to protivnik može da zloupotrebi. Ali, u jednom trenutku intimnog razmišljanja nije mogao da se ne požali:
— Šta da radim? Ubaciti u vatru mlade (Todorovića, Milakovića, ili Grubješića) u ovom trenutku, kada je svaki bod presudan, veoma je rizično i za njih i za klub. Više ne mogu da znam ko je zdrav! Nas su maleri toliko saleteli, da nam se, recimo, Radaković ozbiljno povredi, silazeći niz stepenice, dan uoči meča sa OFK Beogradom! Da Bjeković istegne leđni mišić na poslednjem treningu, u petak, pokušavajući samoinicijativno da se lako razigra…
Međutim, ovaj stručnjak je uvek optimista. Veruje da će ova pauza doprineti da se situacija poboljša, da će za nedeljni susret, ipak, svi biti zdravi.
Najzad, da ovaj napis ne bi bio „nedokumentovan“, pomenimo imena onih koji su „roviti“ poslednjih petnaestak dana:
Malo njih zna da je golman Marković nekoliko mečeva branio sa povredom nožnog mišića, što se najbolje videlo prilikom skok-intervencija. Srećom, sada je sve u redu. Rekosmo, Radaković se povredio pred utakmicu sa „plavima“, tako da još uvek nije potpuno zdrav, Damjanović nedeljama igra sa nezalečenom povredom i kondiciono nespreman, jer je nekoliko dana ležao bolestan. Mora, jer drugog nema! Njegove eventualne alternative, Pejović i Marić (koji je trenutno bio u najboljoj formi otkako je u Partizanu!) moraju da se leče. Marić čak protiv FK Beograda nije bio ni rezerva, jer je na jednom treningu povredio nogu, dok je Pejović još nespreman i nesiguran, posle duže apstinencije (povređen je pri kraju jesenjeg dela prvenstva).
Ni sa napadačima situacija nije mnogo bolja. Bjeković se relativno oporavio, ali se to već odrazilo na njegove igre. Đorđević čini sve da pomogne drugovima, ali se žali da ga nedovoljno zalečena povreda i dalje muči, a slično je i sa Vukotićem. Dodajmo da je i trener Atanacković nekoliko dana bio vezan za postelju — pa će ozbiljnost hendikepa biti potpuno jasno.
Nedaće su ovo sa kojima bi se teško koji klub mogao da suoči, da ima i širi izbor prvotimca. Zbog toga i mislim da je ovo (osam igrača i trener) broj rekonvalescenata, koji je mogao da izazove i teže posledice! Srećom, ti maleri nisu izuzetni, prekid u prvenstvu dobro je došao.
Nadajmo se da će, već u nedelju, gledaoci imati mogućnosti da vide bolju igru i onu formu tima, koja je Partizanu donela titulu jesenjeg prvaka. A Gojku Zecu mogućnost da može da bira između petnaestorice bar potpuno zdravih prvotimaca. Na golmana Drljaču (prelom noge) još uvek ne može ni da pomišlja.