Tokom celog ovogodišnjeg košarkaškog prvenstva nad ambicioznom ekipom Partizana zlokobno je pretio ponor druge lige, da bi u odlučnom trenutku, u Sarajevu, to postala i definitivna stvarnost.
Odmah posle utakmice sa Oriolikom Ranko Žeravica, „tehniko“ Partizana reagovao je krajnje sportski. Uostalom, onako kako se to i moglo očekivati od jednog stručnjaka koji se umnošću i jasnom odlučnošću kao trener reprezentacije Jugoslavije za čitavu glavu izdigao iznad svih svojih kolega. Rekao je da ostaje i dalje šef stručnog štaba „crno-belih“ i ne smatra „ispod časti“ što će voditi tim druge lige.
To je prijatna vest. Ali, još lepše odzvanja to što dr Nedeljko Čermak, predsednik košarkaškog kluba i njegovi bliski saradnici pad u ambis primaju sa pravom sportskom zrelošću ne predajući se nikakvim žestokim i nervoznim impulsima.
Svi oni zajedno osećaju da smisao svega zamršenog jeste u tome da čezne za jasnoćom, ta će učiniti da mutne izvore u košarkaškom klubu zamene bistrim.
Uostalom, svi oni zajedno sad su bogatiji za jedno iskustvo i mogu smelo pred sobom i drugima da priznaju da su ih polovična rešenja dovela do dna.
Da je šansa pružena mlađim igračima, možda bi epilog bio isti, ali bi čitava jedna sezona poslužila za kaljenje tih mladića. Jer, u sportu se bitke gube i dobijaju, poduhvati mogu uspevati ili omanjivati, ali ako to činimo sa onima pred kojima je budućnost — sve se prašta.
Posve je sigurno da deo krivice za ovaj neuspeh snosi i Ranko Žeravica. Možda i najveći! Ali on, bez dramatičnog isticanja, obećava da će svu svoju energiju, svoj zreli sud i svoje pedagoške sposobnosti staviti u službu Partizana sa ciljem da se stvori moćna ekipa, povrati status prvoligaša i onda ide na sam vrh.
Prijatno je za Partizana što ceo ovaj nemili slučaj nema onaj klasični epilog: tim je ispao iz lige — trener mora da ide! To je ohrabrujući znak im primer za sve ostale klubove te velike porodice Partizana. Jer, priznajmo to: u taboru bilo kojeg kluba „crno-belih“ uvek je poraz duboko boleo, padao direktno na srce i rađao pomamnu želju za promenom trenera. Ovoga puta to se nije dogodilo i u tome je Partizan nadvisio sebe i učinio da slika ojađenosti bude manje tamna.