Komentar utakmice Partizan—Radnički (3:1): Deset šansi, tri gola i blještavo razmahivanje Bore Đorđevića
Radnički iz Niša je tradicionalno žilav protivnik za bilo koju generaciju fudbalera Partizana. Ni u nedelju se Nišlije nisu lako predale. Naprotiv, u nekoliko trenutaka mladi golman Marković bio je na velikim mukama.
Međutim, na ovoj utakmici „crno-beli“ su se ovog proleća najlepše predstavili svojim vernim navijačima. Igrali su ozbiljno, poletno, zrelo i — efikasno. Odavno Partizan u Beogradu nije stvorio toliko gol-pozicija i bio tako ubedljiv na terenu.
Ceo tim se svojski zalagao, ali nisu svi pojedinci pružili punu meru svojih mogućnosti. Na momente odbrana je delovala dosta smušeno. Ne znamo da li je to ozbiljniji pokazatelj krize, trenutna indispozicija ili samo mala komotnost? u svakom slučaju Gojko Zec će imati šta da kaže Paunoviću i ostalim igračima odbrane.
Međutim, i laicima je sve jasnije da je Partizan postao vrlo radan tim, da tokom 90 minuta igra u ritmu koji teško može da prihvati bilo koja ekipa, a ima u određenim trenucima i svoje prave junake. U nedavnom prijateljskom meču protiv Vojvodine to je bio Nenad Bjeković, a u nedelju Bora Đorđević. Istina u svemu mu je izvanredno pomogao Bjeković, koji je naročito u prvom poluvremenu bio vrlo agresivan i ozbiljno ugrožavao gol odličnog Kneževića.
Prerano je reći da je Dinamo posle poraza u Splitu izbačen iz sedla, ali je sve to zajedno dobra moralna injekcija za igrače Partizana pred susret u Zagrebu.
I na kraju treba reći da je ova utakmica imala i svog junaka. To je bio Bora Đorđević, koji je svojim velemajstorskim potezima umeo da ukreše divljenje u očima gledalaca i da nas još jednom uveri da je u tradiciji „crno-belih“ da u svojim redovima uvek imaju po nekog vanserijskog igrača.