DA SAM NAVIJAČ
Radovalo bi me:
- što su naši momci smogli nerava i snage da dostojanstveno pređu preko niza grešaka arbitra Rauša, među kojima su neoprostive bile: poništenje našeg prvog gola i previd očitog jedanaesterca na Bjekoviću;
- što je direktor našeg kluba Papović digao javno (preko štampe) glas protiv ovakvog „deljenja pravde“ i upozorio nadležne da Partizan neće lako prelaziti preko tendencioznog suđenja kojim se kroji epilog njegovih utakmica, pa i čitavog prvenstva;
- što je mladi vratar Marković položio uspešno prvi ispit i pokazao da je veoma pouzdan čuvar mreže na koga se u nastavku prvenstva možemo sasvim osloniti;
- konačno, što je Bora Đorđević počeo da se priprema za naporne prvenstvene mečeve i što će uskoro zaigrati ponovo na ligaškim terenima. Ne treba ni naglašavati koliko je to pojačanje za našu pomalo uzdrmanu ekipu!
Ražalostilo bi me:
- što je naša inače granitno čvrsta odbrana, bez ikakvog udela vratara, dopustila da Zeničani napadajući s jednim ili dvojicom igrača naprave dva puta breše kroz koje su se provukli, i iz klasične kontre postigli dva nedopustiva gola iz jedine dve prilike koje su tokom igre stvorili;
- što naši strelci iz neuporedivo više povoljnih prilika nisu nijednom pronašli put do mreže;
- Najzad, što onakvom igrom u napadu to nisu ni mogli da učine. Svaki atak su gradili kroz sredinu, tamo gde je protivnik bio najgušći. Zaista, šta je bilo s našim krilima u meču protiv Čelika? Zašto nisu bila dovoljno aktivirana? u savremenom fudbalu pobede uglavnom donose brzi napadi krilnih igrača i njihovi česti i upotrebljivi centaršutevi!