Pismo našeg bivšeg urednika
Pažljivo čitam materijale publikovane na stranicama našeg lista. Često me obraduju, katkad i rastuže. Zavisno od sportskih bilansa koje prezentiraju. Izgleda da pomno pratite razvoj svih klubova, osobi to fudbalskog. Malo koji rezultat izmakne pažnji Redakcije. Izvanredno korisnim smatram i zanimljive napise o likovima sportista, o njima kao ljudima, građanima, članovima porodica… To ih još više približava mnogobrojnim simpatizerima. Čini se da ste u svemu tome dovoljno aktuelni popularni, savremeni, da držite korak sa životom … Pohvalio bih i vrlo zanimljiv izbor naslova i veoma „srećan“ sklad između teksta i fotografije, te redovno izlaženje lista…
Rekao bih u svemu tome nastavljate već poznatu tradiciju novinara „Partizanovog vjesnika“. Ipak, u nečemu ste nas, bez sumnje, prevazišli. Kritičkiji ste prema životu Partizanove porodice sportista nego vaši prethodnici. Držim da su to pozitivni poeni na adresu sadašnje Redakcije. Naročito su pažnje vrijedne solidne analize igre „crno-belih“ iz pera odgovornog urednika Mile Kosa. Mnogi prijedlozi koje je sugerirao pojedincima ili ekipama značili su racionalnu procjenu konkretnog nivoa igre. Šteta je ako treneri i rukovodioci ekipe ne zapažaju i ne koriste. Posebno je poučna vaša popularna analiza iskustava turneje u Bogoti. Dok bih Z. Popoviću i M. Vučiniću a i drugima poželeo kritičkije pero kada pišu ili prognoziraju uspon mladih sportista. Klonio bih se i svih čvrstih prognoza sportskih rezultata (na stranicama lista) iz pera novinara, jer se želje ne ostvaruju. Znači, privrženik sam trezvenijih analiza putem kojih se znalački i objektivno uopštavaju iskustva. Valja, pak, reportažom, bjeleškom, intervjuom, fotoviješću, sve to dopuniti da bi se odslikalo sve bogatstvo života jednog takvog velikog sportskog kolektiva. Uzgred da kažem: raduje me što ne rijetko pišete, i to sa pravom mjerom, i o amaterskim radnicima u našim sportskim klubovima. Zaista to su entuzijasti koji zaslužuju da im list bude naklonjen.
Čuju se, međutim, na vašu adresu primjedbe da je najveći prostor u listu namijenjen fudbalu i da o „fudbalskim bebama“ pišete samo u superlativima… Svakako da je ta samo djelimično tačno. List mahom i čita fudbalska publika. Redakcija o tome mora da vodi računa. No, nije teško dokazati da ni prema drugim klubovima nije u maćehinskom odnosu. Uporedo s tim narasta interes da dublje zahvatite unutrašnje odnose u klubovima: organizaciju rada, stručni rad, nagrađivanje, obrazovanje sportista i drugo. Pristalica sam toga da povremeno pravite i uporedne analize stanja u Partizanu i Partizanove prakse u odnosu na praksu drugih sportskih kolektiva. Biće to pažnje vrijedan vaš udeo u unapređenju sportske prakse na području šire društvene zajednice u nas.
Prema tome kao bivši glavni i odgovorni urednik „Partizanovog vesnika“ i čovjek koji se i sam češće laća pera da prikaže svoje viđenje određenih trenutaka u životu, ništa bitno ne bi izostavio iz lista od onoga što ste i do sada donosili. Tu i tamo menjao bih težišta i druge tekstove još nešto više skraćivao od vas. Svaka dobra i poučna stvar može se opisati konkretno i sažeto. Onim drugim ne treba ni ustupati prostor u listu. Uz to, vijestima iz klubova morali bi redovno pridavati veliki značaj. Ali ne samo to. Ne bi smjeli žaliti truda da ih učinite još zanimljivijim i raznovrsnijim. Ljudi to rado čitaju. I taj pregršt informacija uvijek privlači pažnju.
Još nešto: istrajte u daljem povećanju tiraža. Tu su još mnogobrojne „neiskorišćene rezerve“.
Srdačan pozdrav,
— Ljubomir Šaranović, Zagreb