Rekord viđen izbliza: Slobodan Gavrić drži rekord koji sedam godina nije oboren
Dugo vremena posle operacije noge, živeo je u pravom košmaru. Nikako nije želeo da se pomiri sa surovom istinom da mora okačiti kopačke o klin, a reket za stoni tenis ostaviti da istrune u nekom uglu. On, koji je toliko voleo da juri za loptom, da stalno bude u akciji, bio je prinuđen da se odrekne svih draži, koje su mu pružali fudbal i zeleni sto.
Međutim, vreme je učinilo svoje. Ubrzo je shvatio da postoje i drugi sportovi, ništa manje lepi nego što je to fudbal. Tako je streljaštvo postalo njegova opsesija. Odlazio je svakodnevno na treninge i tu, pred koncentričnim krugovima, kao začaran provodio sate. Oko je postalo još oštrije, a prst na obaraču iz dana u dan sve sigurniji. Želeo je da dokaže, pre svega sebi, a i drugima da će imati isti toliko uspeha u streljaštvu, koliko je imao u fudbalu i stonom tenisu.
U nameri da što brže napreduje 1960. godine, iz streljačke družine „Braća Ribar“ prelazi u Partizan, gde ostaje i do današnjeg dana. Među starijim drugovima nailazi na srdačan i drugarski prijem, tako da ubrzo postaje ljubimac celog kolektiva. Zavoleo je ovaj veliko sportsko društvo svim srcem i on mu je postao drugi dom. Tu, u streljaštvu, Slobodan Gavrić-„Ciga“ našao je sebe i danas se s pravom može ponositi rezultatima koje je postigao za proteklih deset godina.
Bez premca
Slobodan Gavrić spada u red najtalentovanijih strelaca, koji je ovaj sport uopšte dao. O njegovim kvalitetima najbolje govore rezultati i državni rekordi, koje niko do danas nije oborio. Višestruki je prvak Beograda (20), Srbije (10) i Jugoslavije (7) u raznim disciplinama. Ono što je „Ciga“, kao svoj doprinos, dao jugoslovenskom streljaštvu biće zapisano zlatnim slovima.
Prvi put je postao prvak države 1963 godine u disciplini preciznom puškom. Iste godine postaje prvak i u disciplini puška velikog kalibra. Na najvećem takmičenju strelaca „Titova meta“, 1964 godine postaje državni rekorder, u disciplini vojnička puška, sa 536 krugova. Ovaj rekord do danas niko nije oborio. Tri godine kasnije na istom takmičenju ponovo mu polazi za rukom da osvoji najdraži trofej strelaca. Kao nagradu dobio je zlatni časovnik, koji predsednik Republike dodeljuje najboljem strelcu. U takmičenju MK puškom postao je pojedinačni prvak države za 1966 i 1967 godinu. I u ovoj disciplini Slobodan Gavrić drži rekord sa 545 krugova, koji ni do danas nije oboren. Već dugi niz godina, apsolutni je rekorder u gađanju vazdušnom puškom „Zastava“ sa 377 krugova.
Boje naše zemlje branio je 9 puta, a najveći uspeh je postigao na međunarodnom turniru u Kragujevcu, kada je osvojio prvo mesto u disciplini vojnička puška sa 530 krugova.
Uspeh osenčen tugom
Međutim, i pored ovako izvrsnih rezultata Slobodanu Gavriću nikad nije pružena prilika da predstavlja Jugoslaviju na nekom oficijelnom takmičenju — evropskom ili svetskom šampionatu.
I to je ono što ovog vrsnog sportistu najviše boli i što kao tamna senka pada na njegove odlične rezultate. Nikako ne može da shvati da on, čija je specijalnost vojnička puška, nije učestvovao na evropskim i svetskim šampionatima. Pa čak ni onda kada je postizao bolje rezultate od onih koji su reprezentovali našu zemlju. Uvek je bilo opravdanja: ili vojničke puške strane proizvodnje nisu stigle na vreme da bi se sa njima treniralo, ili ekipa u ovoj disciplini nije postigla određen broj krugova da bi se kvalifikovala za jedno od prvenstava. A, tamo, na tim velikim streljačkim smotrama, pucali su strelci koji nijedan metak iz vojničke puške nisu opalili.
— Često se pitam, kome ide u račun i kakva je to politika koju vodi Streljački savez Jugoslavije. Jugoslavija, koja je osvajala srebrne medalje na šampionatima u Buenos Aesresu, Karakasu, Moskvi i to baš u disciplini vojničkom puškom ne sme sebe da dozvoli da se „kalja“ ta tradicija — setno je završio „Ciga“.
Za izvanredne rezultate postignute u streljaštvu, kao i za unapređenje ovog sporta uopšte, odato mu je najveće priznanje time, što je prošle godine izabran za potpredsednika streljačkog kluba Partizan. Pored toga što je još aktivni strelac, što je angažovan u upravi kluba, nalazi slobodnog vremena, da sa svojim klupskim kolegom Jekićem, prenese stečeno iskustvo i znanje na najmlađe. Ponosi se rezultatima, koje su pioniri i pionirke postigli prošle godine i što su Partizanu doneli još pet ekipnih prvih mesta i tri pojedinačna, sa prvenstva Srbije i Jugoslavije.
— Njihov uspeh je i moj uspeh, kaže „Ciga“. Sretan sam kad mogu da im obezbedim drugarsko veče, da ih vidim na okupu — kako pevaju i igraju. Vrlo je važno negovati drugarstvo među mladima. Mislim da naš klub u tome prednjači.
Ljubav u senci puške
Lični život Slobodana Gavrića, slobodno se može indentifikovati sa streljaštvom. Rastrzan između radnog mesta na Rudarskogeološkom fakultetu i streljaštva, jedva stigne da „skokne“ do kuće svojih roditelja u unutrašnjosti. Kad se pojavi na vratima primaju ga kao najdražeg gosta, koga imaju prilike da vide samo nekoliko puta godišnje.
O tome koliko je žrtvovao od ličnog života, najbolje bi mogla da govori njegova supruga Ljubinka sa kojom se oženio prošlog meseca. Od prvog dana njihove ljubavi, tokom deset godina, imala je razumevanja za česta i duga putovanja. Mnogo je žrtvovala za njihovu zajedničku sreću i baš zbog toga on joj je mnogo zahvalan. Samim tim što se nije mešala i pravila probleme, ona mu je mnogo pomagala da postigne ono što je ostvario kao sportista.
Danas „Ciga“ ima dvadeset i sedam godina i još mnogo neostvarenih želja. Pre svega učešće na jednom od šampionata, zatim diplomu Više trenerske škole, kao i osvajanje Kupa Maršala Tita u 1971 godini, a koji im je prošle godine izmakao samo za dva kruga.