Igra tajanstvene povezanosti s mitom i magijom
Utakmica između Partizana i Ujpešt Dože, koja je odigrana 1969 godine na stadionu JNA, ostaće u sećanju svim ljubiteljima fudbala, a naročito navijačima Partizana. „Crno-beli“ su tada pobedili sa 2:1, a junak utakmice bio je Bora Đorđević. Ponesen gromoglasnim bodrenjem publike i važnošću utakmice dao je sve od sebe. Postigao je dva divna gola, koja će se još dugo pamtiti kad god se spomene ime ovog vrsnog fudbalera. Bila je to utakmica na kojoj su došli do izražaja svi Borini kvaliteti. Istovremeno je igrao i lukavo i duhovito; u pravom trenutku pronalazio saigrača; s lakoćom je driblovao protivnike i u svoju igru unosio puno duhovitosti i mašte.
I umesto da se raduje što je odigrao utakmice života, napustio je teren pognute glave. Minimalna pobeda od 2:1 nije bila dovoljna da se „crno-beli“ kvalifikuju za dalje takmičenje u Kupu sajamskih gradova. Nikako nije mogao da prežali što nisu postigli bolji rezultat i što se na taj način nisu odužili vernoj publici.
Prvotimac sa 17 godina
A, samo tri godine ranije 1966, kada je debitovao u prvom timu, niko nije verovao da će sedamnaestogodišnji dečak uspeti da izbori sebi mesto među slavnom jedanaestoricom „zlatnih dečaka“. Prilika mu je pružena posle finalne utakmice u Briselu i to protiv Vojvodine u Novom Sadu. Tada je doživeo „vatreno“ krštenje. Svestan da se ovakva šansa neće skoro ukazati, ako bude igrao slabo, savladao je i tremu i protivnika, koji ga je nemilosrdno tukao po nogama. Partizan je izgubio ovu utakmicu, ali to je bila velika Borina pobeda. Izborio je mesto u timu i to u trenutku, kada su mnogi poželeli da zaigraju u slavnoj generaciji.
Borivoje Đorđević poseduje jedno bogato fudbalsko znanje. Nije ni čudo, jer je prošao Partizanovu fudbalsku školu: od pionirskog tima, čiji je bio kapiten, preko omladinskog, do prvog tima. A, što je najvažnije preživeo je sve „čistke“ i selekcije kroz koje jedan fudbaler mora da prođe.
Iako relativno mlad fudbaler, Bora za sobom ima dosta takmičarskog iskustva. Bio je član omladinske ekipe Partizana, koja je dva puta osvojila prvenstvo države i jednom Kup Jugoslavije. Redak je fudbaler koji je promenio toliko mesta. Međutim, podjednako dobro je igrao i na desnom halfu i na desnom krilu, čak je u omladinskoj reprezentaciji igrao na mestima beka im levog halfa. Danas se Bora nalazi u navalnom redu Partizana. Od trenera Zeca dobio je novo zaduženje. Kako će opravdati poverenu ulogu pokazaće vreme i rezultati, ali on čvrsto veruje da je to pravo mesto za njega.
Najlepši gol
Bora Đorđević je jedan od fudbalera, koji retko ugrožava gol protivnika. Ali, ako postigne pogodak, onda je to gol „koji se pamti“. Najlepši gol u svojoj karijeri postigao je na utakmici Partizan — Crvena zvezda. Kod rezultata 1:1 dokopao se lopte na polovini terena, predriblovao pet-šest igrača, na kraju i poslednju prepreku golmana Dujkovića, ušetavši se s loptom u mrežu.
— Poveli smo sa 2:1 i mojoj sreći nije bilo kraja. Verovao sam da će ovaj pogodak doneti Partizanu tako željenu pobedu. Međutim, Radaković je napravio kobnu grešku i pobeda je pretvorena u nerešen ishod. Ipak, to je bio i ostao najlepši gol koji sam postigao do sada, priseća se Bora.
Rana koja još krvari
U bogatoj sportskoj karijeri ovog vrsnog fudbalera, bilo je i teških trenutaka. Dugo će se pamtiti poraz protiv kragujevačkog Radničkog od 4:1 usred Beograda. Bio je to pravi šok kako za navijače „crno-belih“, tako i za same igrače i stručno rukovodstvo. Pognutih glava napuštali su teren, dok su ih zvižduci, pogrde i dobacivanja ogorčenih navijača ispraćali u svlačionicu. Tog trenutka zaželeo je da se zemlja otvori, da nestane, jer nije imao snage da gleda razočarana lica njegovih navijača.
— Mislim, da ću još dugo pamtiti sve grube reči upućene na naš račun, i one će dugo ostati u nama. Nikada mi nije bilo teže.
Isuviše osetljiv i suptilan, Bora preživljava svaku pobedu, svaki poraz. Retko izgubi kontrolu nad sobom i ume da stisne zube kada mu je najteže. Međutim, na poslednjoj utakmici protiv Dinama u Zagrebu, Valec, koji je bio zadužen da ga čuva, tako ga je nemilosrdno tukao svih devedeset minuta po nogama, da je u jednom trenutku osetio želju da mu vrati istom merom. Ipak, uspeo je da se savlada i da ostane onaj stari Bora — kad ga obore, da sa smeškom ustane sa zemlje.
Strah od sutrašnjice
Oženjen je već četiri godine Vesnom, sa kojom se zabavljao još u osnovnoj školi. Danas imaju trogodišnjeg sina Vladu, koji mu je najlepša i najdraža razonoda. Najsrećniji je kada može sinu da donese neku lepu igračku ili bilo kakav poklon sa turneje. U Vesni je našao divnog druga i prijatelja, koji ima puno razumevanja za duga i česta odsustvovanja od kuće. Za pojedine hobije i izlaske skoro i da nema vremena. Rado sluša muziku i to mu je divna relaksacija.
O budućnosti i svojoj perspektivi mnogo i često razmišlja. Jednom rečju — ona ga plaši. Svestan je da prva utakmica, može, doneti sobom i težu povredu, koja bi značila i kraj sportske karijere. A, šta će biti onda
— Nije to samo moj problem. To je problem svih fudbalera. Svi misle da su naša primanja dovoljna da nam obezbede sigurnu budućnost. Ali, to nije tako. Ono što dobijemo za potpis ugovora i premije, skoro sve ode na porez, koji je u Jugoslaviji anormalan, a naša cena je ograničena limitom. Zato je za jugoslovenske fudbalere jedino rešenje odlazak u inostranstvo, iako sam principijelno protiv toga. Za odlazak još ima vremena. Kad budem napunio 28. godina, onda ću razmišljati o tome, — završio je Bora.
Sve želje i nadanja vezana su za ovogodišnje prvenstvo. Čvrsto veruje da će Partizanu uspeti da posle toliko godina osvoji šampionat Jugoslavije i tako se oduži vernim navijačima, koji od Kupa šampiona nisu doživeli da se Partizan popne na pobednički tron.
Lična karta Bore Đorđevića
Borivoje Đorđević, rođen u Beogradu 2.8.1948 godine. Fudbal počeo da igra u pionirskom timu Partizana 1958 godine. Za prvi tim je nastupio 1966 godine i do sada je odigrao 210 utakmica u „crno-belom“ dresu. Igrao je na mestu desnog halfa, desnog krila, a u poslednje vreme igra centarfora.
Za omladinsku reprezentaciju nastupio je 14 puta, za B reprezentaciju 6 puta, dok je boje A reprezentacije branio 13 puta.