Tragom vesti i izjava
Partizanu je, pre izvesnog vremena, stigao poziv za Valensiju. Novi španski prvak nudi jedan meč pod vrlo prihvatljivim uslovima. Partizan je prihvatio poziv i taj meč će se odigrati 12. maja…
Alfredo Di Stefano bio je tvorac onog Real Madrida koji je svojevremeno žario i palio evropskim stadionima i pet puta uzastopno bio kontinentalni prvak. I, kad je završio igračku karijeru, Alfredo Di Stefano, dvostruki dobitnik „zlatne lopte“ pariskog „Frans fudbala“, popio je gorku pilulu, poput mnogih asova koje su sopstveni klubovi zaboravili ili potcenili. Miguel Munjoz, a ne Alfredo Di Stefano, postao je direktor Real Madrida!
U prvo vreme sjajni Argentinac sa španskim državljanstvom nije poželeo da se bavi trenerskim pozivom. Okrenuo se biznisu, poslovi su mu donosili hiljade dolara, ali nije dugo izdržao bez fudbala. Prihvatio se uloge direktora u Espanjolu, zatim je na godinu dana otišao u Boku Junior i sa ovim klubom osvojio argentinski šampionat, ali prošle godine vratio se da se osveti Real Madridu. Preuzeo je Valensiju, dao nekoliko intervjua sa jasno naglašenim ciljem da će preteći madridske klubove Atletika i Reala, da će biti bolji i od Barselone i da će osvojiti šampionat.
Rečeno — učinjeno! Valensija je manirom suverenog šampiona prošetala kroz šampionat, osvojila najveći broj bodova i igraće u narednoj sezoni povi put u Kupu evropskih šampiona. Mestalja je stadion u Valensiji, jedan od najlepših na svetu. Podseća na fudbalski hram, navijači su divni. Valensija retko gubi, takoreći nikad, možda jedanput godišnje pred svojim navijačima. Pre četiri godine Crvena zvezda je tamo igrala u Kupu sajamskih gradova i beogradski fudbaleri osećali su se kao u paklu. Punih devedeset minuta navijači su bodrili svoj tim. Valensija je pobedila, ali smo poneli utiske o najlepšoj fudbalskoj atmosferi, o korektnom domaćinu i o fudbalerima izuzetne klase.
Ako želi da prodre na špansko tle kao poželjan tim, sa dobrom cenom na tržištu, Partizan je obavezan da na Mestalji izbori jedan povoljan rezultat.
Izveštači iz Lajpciga javili su da je Blagoje Paunović bio jedan od najboljih u timu, po nekima, opet, da je bio junak meča i dragocene pobede, a na kraju i sam Georg Bušner je priznao da je Partizanov centarhalf nadigrao Petera Dukea…
Kad je Blagoje Paunović u formi, onda su i odbrane nacionalnog tima i Partizana stabilnije. Imali smo Horvata, Zebeca, Spajića i Vasovića, sad je na sceni Paunović, fudbaler koji u svojoj ulozi mnogo zna o fudbalu i koji timu daje neku pokretačku snagu, produhovljuje njegove akcije. Paunović je fini borac, koji protivnika nadigrava odličnim pregledom igre, pronicljivošću u duelima, koji na izvestan način bolje i brže čita protivnika i nastoji da ga nadmudri ne retko njegovim sopstvenim oružjem.
Bez sumnje je njegov učinak u Lajpcigu bio veliki, ali još veći doprinos očekuju trener Gojko Zec i navijači Partizana u kritičnom finišu, kad će jedan od kandidata na titulu uspeti ili izgoreti. U trenutku kad se oseća nedostatak iskusnih Ćurkovića i Katića, koji su, svaki na svoj način, zaslužni što je Partizan postao jesenji prvak, u trenutku kad Gojko Zec muku muči tragajući za zdravim i spremnim fudbalerima od golmana pa sve do levog krila, konačni povratak Paunovića u formu ohrabruje navijače kluba i on se vraća u pravi čas.
„Da li će Partizan uspeti“, smatra trener Željezničara Milan Ribar, „mnogo zavisi i od njegovog nedeljnog meča u Tuzli“…
U pravu je Milan Ribar. Tuzlaci su sada na krilima ali i na jednoj opasnoj prekretnici. Na krilima su, jer igraju finale kupa. 12. maj je praznik za njih, a 26. maja dolaze u Beograd da, ako mogu, učine iznenađenje u revanšu. Na drugom frontu, oni se bore za opstanak u Prvoj ligi i predstojeći meč protiv Partizana je njihova vitalna bitka. Trener Mića Duvandžić sve je podredio uspehu u mečevima s Crvenom zvezdom i Partizanom. Tuzlaci nikad nisu imali tako lep program, niti su osetili iskušenje za Partizana…
Smatram, međutim, da jedan meč ne može da odluči, najmanje će o sudbini Partizana odlučiti taj put u Tuzlu. Preostaju do kraja mnogo teži susreti sa Željezničarom u Sarajevu, s Crvenom zvezdom i Hajdukom u Beogradu, tu su i oni naizgled „lakši“, ali svaki na svoj način odlučuju naporima Partizana da osvoji titulu i ponovo se vrati u Kup evropskih šampiona.
U tom pogledu i sa tog aspekta gledano Milan Ribar je samo delimično u pravu…